Bitka izvojevana na Blagdan Velike Gospe
U Bosanskom Grahovu je 13. kolovoza 2020. „Danom sjećanja“ komemorirana 25. obljetnica pogibije hrvatskih branitelja u strahovitoj bitci koja se na grahovskom području vodila od 13. do 15. kolovoza 1995. protiv srpskih snaga.
Ova se komemoracija od 1996. god. održava u Bos. Grahovu u znak sjećanja na 23 hrvatska vojnika stradala u toj bitci ali i na preko 60 poginulih branitelja koji su dali svoje živote u oslobodilačkim akcijama HV i HVO 1994. i 1995. god. na području Bos. Grahova (Zima 94, Skok 1, Skok 2, Ljeto 95 i Oluja).
Svetu misu u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Bos. Grahovu (Obljaju) predvodio je domaći drvarsko-grahovski župnik don Davor Klečina. Zbog pogoršane epidemiološke situacije u BiH uzrokovane koronavirusom, ove godine je izostao organizirani dolazak autobusima iz Republike Hrvatske rodbine poginulih i njihovih suboraca, pa su na komemoraciji sudjelovala samo izaslanstva udruga proisteklih iz domovinskog rata (Udruga veterana i prijatelja 141. brigade HV Split-Kaštela, Udruga veterana 7. gardijske brigade HV „Pume“, Udruga veterana OMB 113. šibenske brigade te Koordinacija udruga HVO proisteklih iz domovinskog rata Hercegbosanske županije).
Ove je godine po prvi put na komemoraciji u Bos. Grahovu sudjelovalo i Ministarstvo branitelja u Vladi RH po svom izaslaniku državnom tajniku Ivanu Vukiću. Prvi put je sudjelovalo i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Vlade RH kojeg je zastupala Valentina Šarčević kao i Središnji državni ured za Hrvate izvan RH u osobi Žane Ćorić.
Na komemoraciji su nazočili i Dragan Konta iz Uprave za pitanje branitelja HNS BIH kao i ministar unutranjih poslova HBŽ Darinko Mihaljević.
Vojne strukture iz BiH predstavljali su pukovnik Dario Tucaković iz 1. Pješačke pukovnije hrvatske komponente OS BiH, te ostali časnici hrvatske komponente OS BIH.
Na početku sv. mise župnik Klečina je pročitao imena svih 23 branitelja koji su poginuli u bitci kod Grahova u tri kolovoška dana 1995., a u propovijedi je pozvao na „kulturu sjećanja“ na sve žrtve obramebnog rata. Također je kao zanimljivost istaknuo činjenicu da je, nakon početnih velikih gubitaka hrvatske strane i prividne nadmoći neprijatelja, pobjeda u toj teškoj bitci izvojevana na Blagdan Velike Gospe, te podsjetio na neka osobna svjedočanstva vjere branitelja u toj bitci i njihovo utjecanje Bl. Djevici Mariji.
Nakon sv. mise komemoracija je nastavljena pred spomen-križem u središtu Bos. Grahova gdje su položeni vijenci i upaljene svijeće, uz nazočnost počasnog voda OS BIH i sviranje počasne trube, a potom je župnik Klečina izmolio opijelo za sve poginule.
Organizator i ovogodišnjeg Dana sjećanja u Bos. Grahovu bile su dvije domaće udruge – Udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ i Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Heceg Bosne, Podružnica Bos. Grahovo.
Po svršetku komemoracije svi su posjetili gradilište novog spomen-obilježja u dvorištu župne crkve u Obljaju na kojem će biti ispisana imena svih hrvatskih branitelja poginulih u domovinskom ratu na području Bos. Grahova kao i imena svih žrtava Hrvata katolika u 2. svjetskom ratu iz župe Bos. Grahovo. Početna sredstva za izgradnju spomenika osigurala je Splitsko-dalmatinska županija, a državni tajnik Ivan Vukić obećao je financijsku pomoć i hrvatskog Ministarstva branitelja.
Kao zanimljivost treba istaknuti da je veteran 141. brigade HV Jakša Bulić iz Splita i ove godine, po treći put, vozio 170 km dug biciklistički maraton od Labina Dalmatinskog do Bos. Grahova, u znak sjećanja na ratni put svoje brigade iz kolovoza 1995. i u čast 23 poginula branitelja u bitci kod Bos. Grahova od 13. do 15. kololoza 1995.
S njim je ove godine po prvi put hodočastila u Grahovo i skupina mladića članova Kluba djece hrvatskih branitelja 4. gard. brigade.
(Udruga DJG)
Iako je široj javnosti nepoznato, nakon veličanstvene „Oluje“ na širem području Bosanskog Grahova vodila se teška i odlučna bitka za konačno slamanje srpskih snaga.
U noći s 12. na 13. kolovoza jedinice srpske vojske izvele su jedini pravi protuudar nakon Oluije na položaje koje su držali pripadnici 141. brigade.
Te noći neprijatelj, ne mireći se sa gubitkom Knina i ostalog teritorija, najprije topništvom, a zatim u noći i pješaštvom pokušava povratiti izgubljene položaje, pri tom koncentrirajući svoje elitne i specijalne postrojbe, kojima osobno zapovjeda gen. Mladić u jedinom pravom protuudaru, te presjeći komunikaciju Knin – B.Grahovo ovladavanjem strateški važne točke ''prevoja Derale“. Najžešći napad izvršio je na položaje: Biljeg, Cigelj,Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar-B. Grahovo. Pripadnici brigade prihvaćaju borbu i na položaju Vidovića glava u izravnom okršaju prsa o prsa pogibaju vojnici: Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica.
Nakon neravnopravne borbe, ostatak voda sa više ranjenika izvlači se prema B. Grahovu, manji broj vojnika u pričuvi panično napušta teren, dok ostatak brigade zauzima pričuvne položaje braneći cestu B.Grahovo – Knin. Početkom neprijateljskog napada, jedna interventna grupa 1. bojne odlazi u pomoć napadnutim položajima Cigelj i Biljeg gdje nailaze na ubačenu neprijateljsku diverzantsku grupu te u izravnom okršaju pogibaju: zapovjednik satnije Stipe Marčić-Štef te vojnici: Denis Baleta i Dragan Kikić dok je više vojnika ranjeno.
Kako se preostali suborci nisu uspjeli izvući, jednom od njih, Olegu Ujeviću, to uspjeva, dovodi pojačanje, ponovno se uključuje u borbu i tom prilikom junački pogiba. Iza podne 13. kolovoza ojačana skupina pripadnika 2. bojne 141. brigade uz potporu POTRD-a ZP Split kreće u protunapad na Vidovića glavu koju je zaposjeo neprijatelj nakon povlačenja naših snaga.
Neprijatelj u žestokom okršaju uspjeva odbiti naš napad i tom prilikom pogibaju: zapovjednik voda Nenad Božan, zapovjednik desetine Ranko Grbavac, te vojnici: Sead Jasenčić i Slaven Ujević, a više vojnika biva ranjeno. U borbama na ostalom dijelu bojišta pogibaju vojnici: Ante Merćep, Ante Domazet, a Zoran Karanović od zadobivenih rana umire. Istovremeno u okršaju sa
neprijateljem kod položaja Cigelj pogibaju pripadnici 6. domobranske pukovnije: Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina dok sudbina Drage Ilovića do danas nije poznata (vodi se kao nestali). Bez obzira na sve gubitke vojnici 141. brigade su smogli snage da zaustave napredovanje neprijatelja i zajedno sa interventnim snagama 3. bojne 7. gbr ojačane s dva tenka i borbenom skupinom 6. d. p. te tenkovskim vodom 113. pbr., 14. kolovoza povrate izgubljene položaje (u toj akciji pogibaju pripadnici 7. gbr: Romano Ribić i Stjepan Križanec), a već 15. kolovoza svi skupa zajedno sa 126. dp. i 4. gbr koja nastupa iz pravca Srba, nastavljaju sa napadnim djelovanjima i odbacuju neprijatelja do pred Drvar kojom prilikom pogibaju Mate Munivrana i Stipe Vrančić pripadnici 126. d.p.
U toj bitci u dva dana Hrvatska vojska je imala dvadeset dva poginula, jednog nestalog i preko 50 ranjenih pripadnika.
