Biciklist iz Hrvatske u Mostaru: Iznenađen sam pristojnošću vozača
I Mostar se našao na biciklističkoj ruti Hrvoja Vešligaja, biciklista iz BBK Krpelj iz Hrvatske.
Hrvoje je inače iz Samobora, odakle je kroz BiH krenuo prema jugu – jadranskoj obali, a krajolik Bosne i Hercegovine ga je oduševio, iako je, kako kaže, velika šteta što nema biciklističkih ruta.
Pored krajolika naše države, Hrvoje koji biciklira već deset godina, je pohvalio i pristojnost vozača.
Iznenađen kulturom u prometu
''Moram priznati da sam iznenađen kulturom u prometu kroz cijelu BiH. Vozači su pristojni, kada me vide nekada trubnu da me upozore da su iza. Nije bilo nelagodnih situacija na kakve sam ranije znao nailaziti kada me vozači doslovno izguraju s ceste'', kaže Hrvoje u razgovoru za Bljesak.info, dodajući kako je problem bh. cesta to što nemaju obilježene biciklističke staze.
Srećom velik broj biciklističkih klubova koji su zastupljeni u svakom većem gradu, rade na poboljšanju biciklizma te dižu prometnu kulturu, kako kod biciklista, tako kod vozača motornih vozila. Tolerancija je osnovna, kaže Hrvoje, biciklisti kao i vozači automobila, koriste isti prostor, te je potrebna prilagodba s obje strane.
''Svugdje u svijetu rute za bicikliste su obilježene. One se inače prave uz rijeke, jer je tu najpraktičnije i najlakše, mislim da u BiH, kao i Hrvatskoj ima dosta prostora da se to napravi, te da se biciklističkim stazama spajaju gradovi, a i nacionalni parkovi. Ipak, biciklizam je postao planetarno popularan, a biciklisti su postali nezaobilazan dio prometa'', kaže Hrvoje, dodajući kako je priroda BiH, Hrvatske i svih zemalja bivše Jugoslavije, predivna i netaknuta, a biciklističke staze kao popratni sadržaj mogle bi poboljšati turizam. Biciklisti u pravilu troše više od prosječnog turista, jer putuju sporije, bicikliranje je nešto napornije, pa se uvijek vole osvježiti pićem i lokalnim delicijama.
Route 66
Na ovaj put, Hrvoje je pošao sam, ali inače ide s kolegama iz biciklističkog kluba, najčešće ide na ture prema Jadranu no provozao se i po Europi te je biciklom putovao čak do Londona na 30. ljetne Olimpijske igre 2012. godine. No kaže da to nije ništa, njegov vjenčani kum Mladen Gaćeša je biciklom 2008. išao do Pekinga na Olimpijske igre. Uvijek se nađe netko ekstremniji, susreo je i bicikliste koji uzmu nekoliko godina vremena da bi propedalirali cijeli svijet.
''Želja mi je da u ovom desetljeću odradim popularnu dionicu Route 66, za nju bi mi trebalo oko dva mjeseca, to je još uvijek onaj dio stare Amerike od Chicaga do LA, ako je još što ostalo'', kaže nam Vešligaj, objašnjavajući kako voli uživati u prirodi i krajolicima kada biciklira, tako da nerijetko stane i kamerom zabilježi brojne ljepote koje vidi u putu.
''Bicikl je za mene bio najbolji izbor, praktičan je, nije prebrz kao primjerice motor, a nije spor kao hodanje. Kada si na motoru da bi stao i fotografirao nešto treba cijela procedura, naći proširenje na putu da se parkiraš, skinuti kacigu i jaknu (da ne 'zakuhaš'), fotografirati, pa ponoviti proceduru oblačenja. Dok s biciklom mogu stati gdje god želim pored ceste, jednostavnije je. Hodanjem se možda može najviše uživati u okruženju, ali je znatno sporije, te je teže pobjeći od nekih nezgodnih situacija, primjerice kada vas napadne pas'', objašnjava Hrvoje zašto je bicikl njegov izbor. Nisu psi krivi, već njihovi vlasnici koji ih ne drže na oku, a čim projurite pored psa, on vas smatra lovinom te instiktivno krene na vas, tu pomaže bidon i da psa malo poprskate po njušci što ne vole.
Dnevno biciklom pređe oko 100 km, što je otprilike oko pet sati vožnje te ostane dovoljno vremenaza odmor, ručak, kavu… To je kaže Hrvoje putnička norma. Iako se objašnjava, dnevno biciklom može preći i više, no nema potrebe, jer mu je bicikliranje kao godišnji odmor.
Stanovništvo znatiželjno i pristupačno
''Bacio sam gotovo svu tehnologiju koja mi mjeri koliko sam kilometara prešao, koliko još imam, jer mi stvara pritisak. Tada znam koliko mi kilometara preostaje, gps pokaže koliko brda ima još, ili što me čeka ispred. Ovako je izazovnije, vidim brdo ispred sebe ne znam koliko i što očekuje iza njega i jednostavno vozim dok ne prođem. Kad god sam umoran stanem i odmorim, ako vidim negdje kupalište okupam se, popijem čaj ili kavu, jednostavno i bez pritiska'', kaže Hrvoje.
Kada putuje sam, Hrvoje često kontaktira kolege iz lokalnih biciklističkih klubova koji mu osiguraju prenoćište, no kada nije sam, često nose šatore, vreće za spavanje i žive pod vedrim nebom, što je kako se čini pravi užitak.
Hrvoje nam je najavio kako će opet voziti kroz BiH, jer tek kada je počeo voziti vidio je kako ima još izazovnih putova i prirodnih bisera koje bi želio vidjeti.
Istaknuo je dolinu rijeke Une, Vrbasa, Jajce, Ramsko jezero, spust od Prozora i umjetno jezero prije Jablanice, dolinu Neretve te još dosta skrivenih kutaka za koje je čuo od lokalnog stanovništva putujući kroz BiH.
Za lokalno stanovišto napomnje da su znatiželjni, jednostavni i pristupačni, te pomažu u svakoj situaciji.
''Otići na zapad, vidjeti u čemu su sve 'napredni', ali kada otiđeš na istok i jug, možeš vidjeti u čemu su se sve zeznuli'', kaže Hrvoje zaključujući da su otvorenost i dobronamjernost u BiH, lijep krajolik, tradicija i gastronomija stvari koje kao i Hrvatska trebamo malo bolje iskoristiti za opće dobro.
