Bečka filharmonija priznala nacističku prošlost

Orkestar, koji se našao izložen kritikama zbog prikrivanja svoje povijesti, u nedjelju navečer objavio je prvi put pojedinosti o svom postupanju tijekom vladavine nacista, uključujući biografije židovskih članova koji su iz njega izbačeni i poslani u logore smrti.

Austrija sve do 1991., više od četiri desetljeća od kraja Drugoga svjetskog rata, nije formalno priznala i izrazila žaljenje zbog svoje uloge u Hitlerovu Trećem Reichu i holokaustu.

Austrija će sutra obilježiti 75. godišnjicu pripojenja nacističkoj Njemačkoj, događaja koji je u to doba većina Austrijanaca pozdravila.

Bečka filharmonija, jedan od najuglednijih orkestara svijeta, najpoznatija je po tradicionalnom novogodišnjem koncertu koji obično putem televizije prati više od 50 milijuna gledatelja u 80 zemalja. Manje je poznato da je taj koncert nastao kao instrument propagande pod nacističkom vlašću 1939. Orkestar je prije toga rijetko svirao glazbu po valcerima poznate skladateljske obitelji Strauss, koja je danas obvezni dio repertoara znamenitoga novogodišnjeg koncerta.

U nedjelju je orkestar objavio popis svojih židovskih članova koji su završili u logorima, kao i ljudi nagrađenih počasnim priznanjima i odličjima filharmonije koja su se tradicionalno davala glazbenicima, ali su se tijekom nacističkog razdoblja uručivala i visokim političkim dužnosnicima i časnicima.

Ukupno 60 od 123 člana orkestra bili su 1942. članovi nacističke stranke ili su željeli postati članovi, a dva su bili pripadnici SS-a, vojnog krila nacističke stranke, objavila je filharmonija.

Sadašnji predsjednik filharmonije Clemens Hellsberg govorio je u uvodu u dokumentarni film austrijske državne televizije ORF-a o povijesti orkestra u doba nacizma, naručenom kako bi se njegovo emitiranje podudaralo s objavom novih informacija o povijesti filharmonije na njezinim internetskim stranicama.

Pojedinosti o 13 glazbenika koji su istjerani iz orkestra zbog svoga židovskog podrijetla nakon pripajanja Austrije Njemačkoj 1938., od kojih je pet umrlo u koncentracijskim logorima, također su prvi put objavljene.

Bernadette Mayrhofer, neovisna povjesničarka s bečkog sveučilišta, rekla je da je isključivanje židovskih glazbenika počelo i prije 1938., u doba austrofašizma, razdoblja autoritarne vlasti u Austriji u mnogim elementima slične talijanskom fašizmu. Znalo se ima li tko židovske korijene ili suprugu Židovku, rekla je.

Mnogi su se članovi filharmonije pridružili njemačkoj nacističkoj stranci koja je u to doba u Austriji, prije pripojenja (Anschlussa) 1938., bila ilegalna. Nakon rata, u doba denacifikacije, otpuštena su samo četiri člana orkestra, a šestero ih je umirovljeno.

U vezi s dodjeljivanjem priznanja nacistima Hellsberg je izjavio da filharmonija sada mora donijeti demokratsku odluku hoće li te nagrade povući.

Baldur von Schirach, nacistički guvenrner Beča koji je nadgledao deportaciju desetaka tisuća Židova u koncentracijske logore i bio osuđen na 20 godina zatvora na sudu u Nuernbergu nakon rata, počasni prsten orkestra dobio je 1942. U jednom od novih članaka objavljenih na internetskim stranicama orkestra (www.wienerphilharmoniker.at) bečki povjesničar Oliver Rathkolb napisao je da je zamjenski prsten Schirachu dan 1966. ili 1967. nakon što je pušten iz zatvora.

Harald Walser, zastupnik Zelenih u austrijskom parlamentu i jedan od najglasnijih i najupornijih kritičara Bečke filharmonije, pozdravio je odluku orkestra da bude transparentniji, no ocijenio je da se nije išlo dovoljno daleko.

Novogodišnji koncert promicao je sliku Beča kakvu je želio ministar nacističke propagande Joseph Goebbels. On je u svojim dnevnicima napisao da se austrijska prijestolnica mora doživjeti kao grad kulture, glazbe, optimizma i radosti.