Baloni u kontejneru: Zar nitko nema čačkačlicu?

Zamislite da vam je netko prije 20 godina na rođendansku zabavu ili bilo kakvu proslavu donio pregršt balona. Koliko bi preživjeli?

Znate ono kad vas majka moli samo da ih ne dirate do slikanja pa s nestrpljenjem čekate s već pripremljenom čačkalicom u ruci. Super je torta, ali ništa u usporedbi s balonima.

S nekima se igrate, neke čuvate, a neke onako s guštom probušite najbližim oštrim predmetom. Zabava bez balona kao i da nije zabava, a desetak balona može držati zaokupljenim čopor djece satima.

Barem je tako nekad bilo.

Dijelom razumljivo, jer je sve dostupnije nego nekad, a dijelom potpuno čudno. Upravo takvim moramo nazvati primjer iz Zagrebačke ulice u Mostaru. Dvadesetak balona ostavljeno u kontejneru.

Crveni i žuti, sjajni, tek napuhani. Baloni kakve bi djeca nekada u trenutku razgrabila i s osmijesima nosila. Koliko je samo zabave moglo dati tih dvadeset balona, ali nije.

Postavlja se pitanje kakva je to zabava bila kada su baloni ostali čitavi i zar je moguće da se nije pronašlo nijedno dijete koje bi ih 'ščepalo'. Također, postavlja se pitanje je li moguće da ih je netko tek ovako ostavio u kontejneru.

Tužan je to primjer jer ih djeca vrlo vjerojatno od blještavila natpisa, poklona i torti trokatnica nisu ni primijetila. Baloni jednostavno više nisu zanimljivi, kao ni torte.

Danas na rođendanima moraju biti maskote, napuhanci, trampoline, ali obvezno u restoranu. Dekoracija mora biti usklađena s temom po izboru. Prošla su vremena čipsa, smokija i predoziranja tortom i Coca-Colom.

Nove su to neke proslave, Instagramične i kao stvorene za poziranje. Ipak, želimo vjerovati da su baloni iz Zagrebačke mogli 'završiti bolje' u rukama nekog djeteta.

Ovako nam se ostaje samo nadati da će se netko sjetiti pa izbušiti vesele balone u otužnom kontejneru i tako olakšati komunalcima.