Antun Gustav Matoš nikada neće umrijeti

Djelo Antuna Gustava Matoša živo je i nakon sto godina, feljtoni o Hrvatskoj i modernoj civilizaciji i danas se mogu čitati kao i tada, a njegovo novinarstvo i dalje je neobično privlačno i paradoksalno aktualno, rečeno je na današnjem književnom skupu "Što nam Antun Gustav Matoš znači danas?", koji se u povodu 100. obljetnice smrti tog velikana hrvatske književnosti, s dvadesetak izlaganja istaknutih književnika, kritičara i teoretičara književnosti, održava u Hrvatskom društvu pisaca.

Lošom privatizacijom i ulaskom u europsku zajednicu početkom 21. stoljeća ponovili smo povijest i vratili se u Matoševo vrijeme, a njegovi su feljtoni dobili na aktualnosti, rekla je Dubravka Oraić Tolić u izlaganju "Matoševa ideja nacije u doba globalizacije", a ta se ideja objašnjava kroz tri elementa, politički, kulturni te krajolik.

Hrvati su za njega svi koji žive na području hrvatskog državnog prava i sudjeluju u kulturnim institucijama bez obzira na etničku, vjersku i rasnu pripadnost, kulturni moment veže uz etničku pripadnost i tradiciju, a pojam krajolika u hrvatskoj se tradiciji potvrđuje mitom o ljepoti zemlje koji je, napomenula je Oraić Tolić, danas najpozitivniji stereotip o Hrvatskoj u široj upotrebi.

Upitavši se što bi nam Matoš, nakon lutanja europskim metropolama, poručio da se pojavi u doba EU i globalizacije, izrazila je uvjerenje da bi podupro kulturnu integraciju i citirao svoj poznati stih "I dok je srca, bit će i Kroacije!"

O Matoševu 'polemičkom licu' govorio je Krešimir Bagić, ustvrdivši da je "taj boem, ponavljač razreda zbog hrvatskog jezika i austrougarski dezerter" bitno revolucionarizirao hrvatski jezik i uspostavio nove kanone u hrvatskoj književnosti.

Polemizirao je o književnosti, politici, religiji, novinarstvu, moralu, odnosnu spolova, glazbi, protivnici su mu bili vodeći književnici, intelektualci i političari, a sporeći se sa svima i o svemu, bio je autoritet, vrstan stilist i nenadmašan zabavljač, rekao je Bagić.

Da je Matoš ipak bio manje "žestoki polemičar" od svojih protivnika ustvrdio je Igor Mandić, navevši samo neke od uvreda koje su mu upućivali njegovi suvremenici - vucibatina, pseto, moralni dekadent, probisvijet, grafoman, literarna kukavica, inkvizitor, protuha. Matoš u uvredama nije bio zloban nego duhovit, a to se i danas nekome često zamjera, dodao je.

Mani Gotovac je podsjetila na Matoševu komediju "Malo pa ništa" iz 1912. koju je zbog odbijanja i loših kritika bila izvedena tek 1970. u "Komediji" doživjevši veliki uspjeh "ne zbog toga što je dobar nego što ga je ansambl izveo u ozračju kada su nam trebali Matoševi feljtoni". Po njezinim riječima, s 'malo pa ništa' može se opisati i njegova prisutnost u hrvatskom kazalištu, s obzirom da mu je dramski opus malen i nepriznat.

Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić izvijestila je da je ostalo vrlo malo do dovršenja radova na Matoševoj kući u Tovarniku koja, istaknula je, ne bi trebala postati samo spomen-kuća, nego mjesto komunikacije, vrsta rezidencijalnog središta i malo, regionalno čvorište na mapi Hrvatske.

Podsjetila da je u povodu stote obljetnice Matoševe smrti nedavno u pariškom predgrađu Issy-les-Moulineauxu, na vrlo protočnom mjestu postavljena Kožarićeva skulptura "Matoš na klupi". Svoj doživljaj francuskog urbanog okruženja Matoš je doslovno pretočio u svoja promišljanja, stilski izričaj i život, a naviku šetanja i uživanja u pulsu grada nastavio je i po povratku u Hrvatsku i unio u svakodnevicu Zagreba, ustvrdila je.

O Matoševim sonetima govorio je Zvonimir Mrkonjić, ocijenivši da oni spadaju među najljepše sonete u hrvatskom jeziku jer eksperimentiraju sa samom formom. Njegovi su soneti savršeni i onda kada se ne drže pravila, ustvrdio je.

Krunoslav Pranjić usporedio je Matošev i Krležin stil, navodeći citate koji su dva velika pisca pisali o slavi, ratu, patriotizmu, Kranjčeviću, Zagrebu i Zagrepčanima. Krležom se u svom izlaganju "Što je Matoš Krleži" bavio i Velimir Visković, dok je Zdravko Zima govorio o odnosu Matoša i Beograda.

Na cjelodnevnom skupu, kojemu je nazočio i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, bit će riječi, među ostalim, o Matoševoj međuknjiževnoj kritici, psihoanalitičkoj dimenziji Matoševe novelistike, njegovim humoreskama, poeziji u francuskim prijevodima, putopisima i autobiografskom diskursu, te će se najaviti izlazak Leksikona Antuna Gustava Matoša koji se priprema u Leksikografskom zavodu "Miroslav Krleža".