Poruka koju morate pročitati: Bez snova nema plesa, ali ni života

U stalnom smo pokretu. Bilo u mislima i snovima, pogledom i tijelom, željom i voljom da ponekad učinimo nešto više. Nešto što volimo više od svega, što poštujemo i želimo uraditi. Ples je u svima nama. 

Poručio je to uz Svjetski dan plesa Adnan Kabiljagić, profesor salse i latino plesova u školi Conservatoire Jean - Baptiste Lully de Puteaux u Parizu.

Porijeklom iz Banje Luke u Pariz je stigao, u Bosni i Hercegovini, ratne 1994. godine. Plesom se počeo baviti slučajno. Salsa je za njega bila otkriće i kao ples i kao terapija, a njegovi počeci zapravo su se podudarili i sa širenjem salse u Parizu.

Njegova se avantura nastavila i ove godine. Stalni tečajevi u Plesnoj akademiji Conservatoire Jean-Baptiste Lully Puteaux, brojni nastupi sa polaznicima plesne skupine za salsu i predstavljanje škole na raznim manifestacijama.

- Prve tečajeve početkom rujna prošle godine izvodili smo na otvorenom. Ostvarila mi se želja, zahvaljujući prvenstveno općini Puteaux, koja nam je to sve omogućila. Nastupali smo i za večer projekcije filma na otvorenom, gdje smo imali i tečaj za posjetioce kojih je bilo više od tisuću. Sve je to privuklo i veliki broj novih polaznika, što početnika što znalaca salse - naglasio je Kabiljagić u razgovoru za Fenu.  

Naročito su, kaže, imali veliki uspjeh sa grupom 'Salsa Shine', gdje polaznici plešu sami, bez partnera što mnogima odgovara. Ipak, uglavnom su to žene i poneki smjeli muškarac.

- Osim same tehnike plesa, tu radim više na stilu, držanju, izrazu i pokretu koji su važni za plesače. Sve to im omogućava da se oslobode nekih pokreta na koje su navikli, koji su vezani za posao ili aktivnosti kojima se bave i pređu ponekad u lošu naviku. Važno je da brzo mogu nastaviti tehniku plesa u paru, ako to žele - naglasio je.

Ove godine, s još većim entuzijazmom, nastavlja Kabiljagić s radionicama za osobe s invaliditetom u Udruzi Hendi’danse u Boulogne Billancourt koju su kreirali roditelji djece s invaliditetom. Na taj način daju doprinos i omogućavaju svim sudionicima da izraze osjećanja, želje, nade, sreću i jednostavno trenutke koji život čine.

- Na tim radionicama, mi plesači, radimo u suradnji sa terapeutima koji su tu da nam pomognu u odabiru pravog pristupa za svakog od učenika i u razumijevanju i interpretaciji njihovih želja, potreba i mogućnosti - kaže Kabiljagić.

Za ovu godinu najavljuje više nastupa. Posljednji će biti 15. lipnja kad će, u brojnim gradovima  Francuske, biti održan drugi 'La Nuit du handicap' (Noć hendikepa). Taj događaj privlači sve više posjetilaca.

Njegovi nastupi sa osobama s invaliditetom naslovljeni su "Attrape-rêves". To u prijevodu znači čuvar lijepih snova ili zaštita od loših snova, loše energije, a plakat je radila jedna od članica Udruge.

- Ti su mi nastupi posebno dragi, to su mi ipak najdraži plesači. Možda napredujemo sporo, ali sve što radimo iz srca je, iskreno. To su momenti kad dijelimo sve. Vrijeme i osjećaje, tegobe i probleme, želje i snove, jer snovi su uvijek tu i bez snova nema plesa, ali ni života - poručio je.   

Svjetski dan plesa obilježava se od 1982. godine 29. travnja, širom svijeta čitaju se poruke ljudi neraskidivo vezanih uz ples. Za Svjetski dan plesa odabran je dan rođenja začetnika modernog baleta i jednoga od najvećih plesnih reformatora Jeana Georgesa Noverrea. Osnovna ideja tog dana je podsjećanje javnosti na ples kao umjetnički oblik izražavanja te uživanje u njegovoj univerzalnosti koja prevladava sve političke, kulturne i etičke prepreke.