Novi val srpsko - britanskog heavy metala zapljusnuo Abraš
Milijardu puta sebi kažem 'ovo je najbolja svirka u Abraševiću' pa tako imam i svojih top pet-šest bandova koji su nastupili u tom čuvenom prostoru. Naravno, u tim kategorizacijama unutar Top 5 stane 10 grupa, među Top deset već ih je 30, ali Rainmaker bi stvarno ušao u Top 3.
Kao vjerojatno i većina, najviše sam bio skeptičan zbog pjevača, njegovih mogućnosti da reproducira vrištavca Dickinsona, a razuvjeren sam na kraju večeri bio ne samo njegovim nastupom, nego i kompletnim performansom beogradskog banda koji se poprilično potrudio u Mostaru zazvati dašak novog vala britanskog heavy metala. Zadnji band kojeg se sjećamo da se onako scenski potrudio, bio je Queen Real Tribute Band, koji također kotira visoko u spomenutim Top listama.
Kako god bilo, Mostarci i oni koji se tako osjećaju, u subotu uvečer bili su u prilici vidjeti vjernu kopiju Maidenovog nastupa sa Book Of Souls turneje, a to će reći sve: od uvodne scene gdje Bruce Aćimović arlauče uvodni govor s albuma iznad zadimljene kante (Here is the soul of a man, Here in this place for the taking…) preko vjerno izvedene set liste do oproštajne 'Always look on the bright side of life', nekoć 'samo' Pythonove himne, danas sinonima za Maiden uživo.
Aćimović je stvarno dao sve od sebe, od potentnog pjevanja koje je njegovo, a opet slično Dickinsonovom, preko trčkaranja po stageu i animiranja publike koja nije baš da je sve skužila, barem ne kompletna…, što je također bilo simpatično.
Basist Steve Kosić zazvao je punašniju verziju Maidenovog poslovođe Harrisa kojeg je kopirao i prangijanjem prstima (ne trzalicom), Nicko Nedeljković je poprilično izmlatio bubnjeve, odlično zvučao, a da se nije bespotrebno folirao, a kao i kod Maidena, gitarski je trio u sastavu Dave Nikolić – Miloš Smith – Savo Gers bio u formi…, s tim da je Miloš po našem neskromnom sudu odnio imaginarnu nagradu za najbolju kopiju nekog od članova Maidena.
Bili su toliko dobri da ću ustvrditi ovo: Rainmaker će možda natjerati neke ljude, koji su ih u Mostar došli vidjeti iz znatiželje, da odu vidjeti i pravi Maiden…, a vjerujem da bi zbog toga bili još sretniji. A već se vidi da su poprilično sretni samo zbog činjenice da se igraju Maidena.
