541 godina od smrti kraljice Katarine

Na današnji dan, 25. listopada 1478., u Rimu je umrla blažena Katarina Kosača Kotromanić.

Katarina Kosača Kotromanić rođena je u Blagaju kraj Mostara kao vjerojatno prvo dijete humskog vojvode Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić.

Rodni blagaj

Točna godina rođenja ove pretposljednje bosanske kraljice nije točno utvrđena u povijesnim izvorima, pa se pretpostavlja da je to bilo između 1424. i 1426. godine.

Katarinin otac Stjepan bio je jedan od  najuglednijih velikaša srednjovjekovne Bosne i vlasnik mnogobrojnih posjeda na  teritoriju današnje Hercegovine, ali i Bosne, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. 

Buduća je bosanska kraljica prvih dvadesetak godina života provela uglavnom u rodnom Blagaju s roditeljima, a kada se 1446. udala za prestolonasljednika bosanskog kraljevstva Stjepana Tomaša Kotromanića, najveći dio vremena  provodila je na kraljevskom dvoru u Kraljevoj Sutjesci.

U braku je rodila troje djece: sina Šimuna, kćer Katarinu i još jednog sina o čijoj sudbini nema pouzdanih podataka, a kako je to njenom suprugu bio drugi brak, imala je i posinka Stjepana Tomaševića.

Kraljevstvo ostavljeno Vatikanu

Upravo joj je on, nakon očeve smrti pod nerazjašnjenim i sumnjivim okolnostima 1461., osigurao titulu kraljice majke i nastavak života na kraljevskom dvoru. Miran život kraljice i udovice s dvoje djece, međutim, nije dugo trajao, jer samo dvije godine kasnije Turci pod vodstvom sultana Mehmeda II. osvajaju Bosnu.

Stjepan Tomašević u tom je pohodu turske vojske izgubio život, Katarinino dvoje djece odvedeno je u ropstvo, dok je ona sama uspjela pobjeći prema Dubrovniku. Tamo je, kao predstavnica bosanskog kraljevstva, ostala tri godine uzalud čekajući bilo kakve vijesti o svojoj djeci koju nikada više nije vidjela. Iz Dubrovnika odlazi 1466. i trajno se nastanjuje u Rimu gdje i umire 25. listopada 1478. godine.

Katarina je u djetinjstvu odgajana u pravoslavnoj vjeri svoje majke, kasnije je slijedila nauk bogumila, a udajom za Stjepana Tomaša Kotromanića prešla je na katoličanstvo te postala članicom franjevačkog laičkog reda.

Kako je neposredno prije smrti vjerovala da su joj djeca još živa, ali islamizirana, svoju je napaćenu zemlju oporučno ostavila njima u nasljedstvo ukoliko se vrate katoličkoj vjeri, a ako ta solucija neće biti moguća na bosansko kraljevstvo pravo polaže Sveta Stolica u Vatikanu.

Gubi se trag kostima

Pet dana nakon što je napravila oporuku, kraljica Katarina je umrla i sahranjena u franjevačkoj crkvi Aracoeli, kako je to oporučno odredila.

Grob joj je bio postavljen pred glavnim oltarom crkve. Nadgrobna ploča bila je ukrašena reljefnim likom kraljice u naravnoj veličini (1,78 m), s krunom na glavi. S jedne i druge strane glave urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski i obitelji Kosača. Ispod nadgrobne ploče bio je postavljen natpis bosančicom. Godine 1590., prilikom rekonstrukcije crkve, grob je pomjeren na drugo mjesto, nadgrobna ploča je skinuta i postavljena na najbliži stup. Tu se gubi svaki trag njezinim kostima. Današnji latinski natpis ispod nadgrobne ploče kraljice Katarine godine 1545. napravljen je rukom rimskog kaligrafa Ivana Palatinoa.

Nepobitna činjenica svakako je angažman i utjecaj Katarine Kosače Kotromanić kao jedne od rijetkih žena koje su ostale zapamćene u srednjovjekovnoj povijesti bosanskog kraljevstva.

Ona se zato i danas, kroz mnogobrojne pjesme, priče, legende, običaje i narodne predaje štuje kao hrvatska narodna junakinja te osoba koja je u jednom turbulentnom vremenu bez obzira na osobnu tragediju smogla snage do kraja života boriti se i brinuti za svoju zemlju.