Na današni dan prije 95 godina, 21. lipnja 1931. u Zagrebu je rođen Zlatko Grgić, hrvatski autor crtanih filmova i karikatura.
Apsolvirao je pravo i studirao na Višoj novinarskoj školi, a crtanim filmom bavio se od 1951. godine.
Isprva je bio crtač i animator u Duga filmu, a od 1956. u Studiju za crtani film Zagreb filma, u filmovima Vlade Kristla, Norberta Neugebauera, Pavla Štaltera, Ive Vrbanića i Dušana Vukotića; 1962. ostvario je film Lula mira u animiranoj seriji Inspektor Maska.
Autorske filmove počeo je raditi kao pripadnik druge generacije autora Zagrebačke škole crtanog filma, postavši jednim od njezinih najpoznatijih i najcjenjenijih predstavnika u svijetu, ali i raskinuvši s njezinom ishodišnom poetikom (prije svega napustivši reduciranu animaciju).
Stil mu odlikuju razbarušen crtež, dinamična animacija i sklonost prema strukturi gega, iako se u suradnji s drugim redateljima prilagođavao njihovu stilu (Peti, 1964., Scabies, 1970., oba s Pavlom Štalterom; Tolerancija, s Brankom Ranitovićem, 1967., nagrađen na festivalu u Berlinu).
Međunarodno su mu nagrađivani crtani filmovi Posjet iz svemira (1964), Muzikalno prase (1965) (nominacija za Zlatnu palmu), Mali i veliki (1966), reklamni film Dvoboj (1968), "minifilm" Volite se, ne ratujte (1971) te Optimist i pesimist (1974., u Oberhausenu).
Filmom Izumitelj cipela (1967) započeo međunarodno slavnu crtanu seriju Profesor Baltazar kojoj je, s Antom Zaninovićem i Borisom Kolarom, 1969. surežirao, napisao, animirao i nacrtao cjelokupnu prvu sezonu (12 filmova).
Samostalno je režirao i crtao više epizoda u drugoj sezoni 1971–72 (Alfred noćni čuvar, Bim i Bum, Doktor za životinje, Najveći snjegović, Oblačna priča) te u četvrtoj sezoni 1978 (Duhovita priča, Sportski život, Zrak), kojoj je bio suscenarist te umjetnički direktor.
Za ime crtanog lika zaslužan je Pavao Štalter, a za naraciju Zlatko Crnković. Svima dobro znanu melodiju koja bi sve prikovala pred televizore neposredno prije središnjeg Dnevnika, osmislio je Tomica Simović.
Crtana serija prikazivala se u više od 30 zemalja, a najpopularniji je Baltazar bio u Skandinaviji. Uz Leteće medvjediće, Profesor Baltazar najuspješniji je i najprepoznatljiviji projekt Zagrebačke škole crtanog filma.
Tijekom 1970-ih radio je u Kanadi (Hot Stuff, 1971; Who Are We?, 1975), gdje je s Bobom Godfreyjem realizirao film Lutka snova (Dream Doll, 1979), nominiran za nagradu Oscar, te 1980-ih predavao animaciju na Fakultetu animacije, umjetnosti i dizajna Sveučilišta Sheridan u Ontariju te na Concordia Universityju u Montrealu.
Objavljivao je karikature i stripove. Ostali važniji filmovi: Klizi – puzi (1969), Trio (1975), Pepeljuga (1979).
Umro je u Torontu 2. listopada 1988. godine.