Proslavljeni redatelj i filmski glumac Woody Allen navršio je 90 godina života. Rođen je 1. prosinca 1935. godine u New Yorku pod imenom Allen Stewart Konigsberg (prema nekim izvorima rođen je 30. prosinca 1935.).
Allen je rođen u New Yorku kao dijete židovske obitelji austrijsko-ruskog podrijetla, oca Martina Königsberga (1900. – 2001.) i majke Netty Cherrie (1908. – 2002.). On i njegova mlađa sestra Letty odrasli su u Flatbushu, u Brooklynu. Allen je pohađao hebrejsku školu 8 godina a onda je otišao u srednju školu Middwood.
Tijekom tog vremena živio je na aveniji K, između Istočne 14. i 15. ulice. Kolege u školi su ga prozvali "crveni" zbog njegove crvene kose, a on ih je znao zadiviti čarobnjačkim trikovima.
Sa 16 godina je počeo pisati šale za zvijezde kao što su Sid Caesar te se počeo zvati Woody Allen. Otišao je studirati komunikaciju i film na sveučilištu u New Yorku, ali nije imao dobre ocjene pa se ispisao. Kasnije je nakratko i pohađao gradski fakultet u New Yorku.
Isprva radi kao pisac tekstova za televizijske komičare, zatim nastupa u klubovima Greenwich Villagea i na televiziji. Na filmu je prvotno glumac i scenarist, od 1966. i kao redatelj.
U prvome razdoblju sklon burlesci, groteski i parodiji, npr. Povampireni Miles (Sleeper, 1973), od filma Annie Hall (1977., Oscar za film i režiju) okreće se suzdržanijoj komici zasnovanoj na duhovitim verbalnim opservacijama te intimističkim fabulama u suvremenim urbanim ambijentima, s prikazom frustracija židovskog intelektualca u New Yorku i teškoća u muško-ženskoj komunikaciji kao tematskim konstantama.
Često se referirao na film (i vlastito stvaralaštvo), kao i na druge medije te znakove popularne kulture: Interijeri (Interiors, 1978), Manhattan (1979), Sjećanja na zvjezdanu prašinu (Stardust Memories, 1980), Zelig (1983), Broadway Danny Rose (1984), Purpurna ruža Kaira (The Purple Rose of Cairo, 1984), Hannah i njezine sestre (Hannah and Her Sisters, 1986), Dani radija (Radio Days, 1988), Manhattanski krimić (Manhattan Murder Mystery, 1993), Metci nad Broadwayem (Bullets Over Broadway, 1994), Moćna Afrodita (Mighty Aphrodite, 1995), Svi kažu volim te (Everyone Says I Love You, 1996), Razarajući Harry (Deconstructing Harry, 1997), Jasmine French (Blue Jasmine, 2013), Café Society (2016). U većini tih filmova i glumi, usavršivši maniru nervoznog monologa.
Režijsko umijeće potvrdio je ironijskim trilerom Završni udarac (Match Point, 2005), s radnjom u Londonu, a u europske gradove ambijentira niz filmova u kojima razvija preokupacije odnosom muškaraca i žena, zbilje i imaginacije, npr. Vicky Cristina Barcelona (2008), Ponoć u Parizu (Midnight in Paris, 2011), Rimu s ljubavlju (To Rome with Love, 2012).
Autor je i više uspješnih kazališnih drama (npr. Sviraj tu stvar ponovno, Sam, 1969), napose jednočinki, a objavio je i nekoliko knjiga humorističkih feljtona, jednočinki i kratkih priča (npr. Nuspojave, 1980; Puka anarhija, 2007), a 2020. je objavio i knjigu memoara.
