Na današnji dan prije 25 godina, 22. ožujka 2001. umro je William Hanna, američki autor i producent crtanih filmova.
Isprava je studirao novinarstvo i strojarstvo. Od 1931. godine radio je kao crtač za MGM. U suradnji s Josephom Barberom stvorio je slavne epizode Tom i Jerrya. Nedugo zatim, odlaze iz MGM-a i otvaraju vlastiti studio.
Producirali su mnogobrojne uspješne televizijske serije: Obitelj Kremenko, Medvjedić Yogi, Hucky i prijatelji itd.
William Denby Hanna rođen je 14. srpnja 1910. u Melroseu, na teritoriju Novog Meksika, a bio je treće od sedmero djece oca Williama Johna i majke Avice Joyce (rođene Denby) Hanne.
Njegov otac bio je nadzornik gradnje za željeznice, kao i za vodovodne i kanalizacijske sustave diljem zapadnog dijela Sjedinjenih Država, što je zahtijevaločeste selidbe njehove irsko-američke obitelji.
Kada je Kad je William Hanna imao tri godine, obitelj se preselila u Baker City u Oregonu, gdje je njegov otac radio na brani Balm Creek. Tamo će Hanna razviti svoju ljubav prema prirodi.
Obitelj se potom preselila u Logan u Utahu, a nakon toga u San Pedro u Kaliforniji. Tijekom sljedeće dvije godine selili su se nekoliko puta prije nego što su se konačno nastanili u Wattsu u Kaliforniji 1919.
Nakon što je napustio fakultet, Hanna je kratko radio kao građevinski inženjer i pomogao je u izgradnji kazališta Pantages u Hollywoodu. Izgubio je taj posao tijekom Velike depresije i pronašao drugi u autopraonici.
Dečko njegove sestre potaknuo ga je da se prijavi za posao u Pacific Title and Art, tvrtki koja je izrađivala plakate za filmove. Dok je tamo radio, Hannin talent za crtanje postao je očit te se 1930. pridružio animacijskom studiju Harman and Ising, koji je stvorio serije Looney Tunes i Merrie Melodies.
Unatoč nedostatku formalnog obrazovanja, Hanna je ubrzo postao voditelj njihovog odjela za tintu i boje. Osim tinte i slikanja, Hanna je također pisao pjesme i tekstove.
Tijekom prvih nekoliko godina Hanninog zaposlenja, studio je surađivao s Leonom Schlesingerom iz Pacific Title and Arta, koji je objavio Harman-Isingovu produkciju putem Warner Bros. Picturesa.
Kad su Hugh Harman i Rudolf Ising odlučili prekinuti suradnju sa Schlesingerom i početi samostalno producirati crtane filmove za Metro-Goldwyn-Mayer (MGM) 1933. godine, Hanna je bio jedan od zaposlenika koji su ih slijedili.
Hanna je dobio priliku režirati svoj prvi crtić 1936.; rezultat je bio film To Spring, dio serije Harman-Ising Happy Harmonies.
Sljedeće godine, MGM je odlučio raskinuti partnerstvo s Harman-Isingom i prenijeti produkciju u vlastitu tvrtku. Hanna je bio među prvim ljudima koje je MGM zaposlio izvan Harman-Isinga u svom novom studiju za crtić.
Tijekom 1938. – 1939. bio je viši redatelj MGM-ove serije The Captain and the Kids, temeljene na istoimenom stripu. Serija nije dobro prošla. Posljedično, Hanna je degradiran na ulogu pripovjedača i serija je otkazana.
Hannin stol u MGM-u bio je nasuprot stola Josepha Barbere, koji je prethodno radio u Terrytoonsu. Njih dvoje su brzo shvatili da će biti dobar tim. Do 1939. učvrstili su partnerstvo koje će trajati više od 60 godina.
Hanna i Barbera radili su zajedno s redateljem animacije Texom Averyjem, koji je stvorio Daffyja Ducka i Duška Dugouška za Warner Bros. i režirao crtiće Droopyja u MGM-u.
BBC povodom osmog desetljeća legendarnog crtića Tom i Jerry objavio je manje poznatu priču o njegovu nastanku, objavljujući kako je sve počelo gotovo slučajno. Autori filma William Hanna i Joseph Barbera nisu imali ni 30 godina kada su se upustili u borbu protiv velikih studija kojima su zvijezde bili likovi poput Mickey Mousea ili Porky the Pig.
Barbera je svojedobno priznao da su mačka osmislili u trenucima teške dosade, a prvi put se na malim ekranima pojavio 1940. pod nazivom 'Puss get's the boot'.
Zanimljivo, ni protagonisti crtića se nisu tada zvali kako ih danas pamtimo, već je mačak bio Jasper, a miš Jinx.
Prva epizoda bila je toliki hit da je odmah osvojila Oscara za najbolji kratki animirani film. Tom i Jerry gotovo nikad ne govore, a autori kažu kako su na tu ideju došli inspirirani komedijama Charlieja Chaplina. No, dok se oni bore, u pozadini je, tih prvih godina, sjajna glazba skladatelja Scotta Bradleyja.
Idućih dvadeset godina Hanna i Barbera proizveli su svega stotinjak epizoda. Svaka je koštala više od pedeset tisuća dolara i trebalo je dugo vremena za njezinu produkciju. Upravo ti, prvi filmići i danas se smatraju najboljima, zbog bogate animacije i kvalitetne radnje. Tom i Jerry donijeli su svojim autorima još šest "zlatnih kipića" te brojne druge nagrade.
Sredinom 50-ih Hanna i Barbera preuzeli su produkcijski odjel crtića u studiju MGM, a bio je to početak zlatne ere Toma i Jerrya. Za sve je zaslužna pohlepa vlasnika studija koji su u jednom trenutku naivno procijenili da će zaraditi više novca emitiranjem starih epizoda nego proizvodnjom novih. Hanna i Barbera stoga su 1957. osnovali vlastitu kompaniju, koja nije dobro prošla.
Nekoliko godina kasnije šefovi iz MGM-a odlučili su "oživjeti" Toma i Jerrya, ali bez njihovih izvornih autora, te su posao dali animatoru Geneu Deitchu, a animaciju radi manjih troškova preselili u Prag.
Njegovih trinaest epizoda do danas se smatra najgorima u osam desetljeća dugoj povijesti crtića, a Deitch je u jednom razgovoru novinaru otkrio kako je zbog njih primao i prijetnje smrću.
Težak zadatak pao je dalje na Chucka Jonesa, pamtljivog po legendarnim Looney Tunesima. On je Tomu udahnuo novi život, podebljao mu obrve i učinio ga malo strašnijim nego u prvim epizodama.
Tek sedamdesetih originalni umjetnički duo mogao je nastaviti svoj rad na crtiću. No, političke prilike tad su već bile mnogo drugačije i mnoge njihove prve epizode smatrale su se prenasilnima za modernu televiziju.
Počeli su proizvoditi dulje filmiće, a prilagodili su animaciju i uvjetima smanjenog budžeta, što je Tomu i Jerryu osiguralo opstanak na malim ekranima.
Ostalo je povijest. Prema izboru gledatelja 2015. Tom i Jerry najbolji su crtić svih vremena. Pojavljivali su se posvuda, a 1992. godine snimljen je i mjuzikl u kojem pjevaju i plešu.
Ono što crtiću daje posebnu čar je njegova bezvremenost.
