Umrla Gina Lollobrigida – Žena koja je naljutila Howarda Hughesa

Poznata talijanska glumica Gina Lollobrigida umrla je u 95. godini.

Bila je jedna od najistaknutijih europskih glumica 1950-ih i ranih 1960-ih, razdoblja u kojem je bila međunarodni seks simbol.

U vrijeme svojih glumačkih vrhunaca, Gina Lollobrigida bila je poznata kao najljepša žena na svijetu.

Velika protagonistica talijanske kinematografije, rođena je u Subiacu 4. srpnja 1927.

Kako joj otac i majka nisu bili u mogućnosti financijski pomagati, snalazila se kako je znala i umjela: pozirala je kao model, a onda se, zbog mogućnosti zarade, 1947. prijavila i na natjecanje za Miss Italije. Iako je publika najburnije pozdravila upravo njezin izlazak na pistu, na tom je natjecanju osvojila treće mjesto.

Iako nije ponijela lentu Miss Italije, Ginina raskošna ljepota nije ostala nezamijećena: odmah je počela dobivati filmske ponude. Godine 1946. prihvatila je malu ulogu u filmu "Aquilla nera" (Crni orao) jer je honorar, za njezine tadašnje standarde, bio upravo astronomski - 1000 lira dnevno.

O filmu kao životnom odabiru još nije razmišljala, iako je dobila još nekoliko manjih uloga, toliko malih da joj se ime nije našlo na odjavnoj špici. Nakon nastupa u ekranizaciji Donizzettijeve opere "Lucia di Lammermoor" (1947.) shvatila je da bi bilo nesmotreno prokockati prilike koje su joj se pružale.

A kad je Gini sljedeće godine Mario Costa ponudio ulogu u filmu-operi "I pagliacci", zatražila je milijun lira honorara, u to doba nezamislivo visoku svotu, no Costa je pristao. Iako je film mlako primljen, novinski stupci bili su puni tekstova o Gininoj "neponovljivoj ljepoti". Nakon sljedećih filmova ("Mlada ne može čekati", "Alina", "Srca bez granica") počelo se pisati kako je Gina Lollobrigida, a ne vespa, talijanski udarni izvozni proizvod, i nije trebalo dugo čekati na poziv iz Hollywooda. Javio joj se filmski mogul Howard Hughes, i tako je Lollo 1950. stigla u filmsku Meku.

Howard Hughes dolazio joj je u apartman poslije ponoći s cijelim orkestrom, tražio da plešu do zore, a nakon tri mjeseca ponudio joj je ugovor na engleskom. Odbila ga je potpisati dok ne dobije prijevod. Bogatog ekscentrika to je silno uvrijedilo, pa je Gina sljedeći dan spakirala kovčege i vratila se u Rim. Talijanski redatelji odmah su je zasuli ponudama, pa je u samo nekoliko godina (početkom pedesetih) snimila desetak filmova, među kojima su joj neki obilježili karijeru: "Grad se brani", "Fanfan la Tulipe" sa slavnim Gerardom Philipeom, "Krah, ljubav i fantazija", "Kruh, ljubav i ljubomora", "Rimljanka" po romanu Alberta Moravije, "Supruga za jednu noć".... 

Naučila je francuski i engleski, što joj je pomoglo da postane jedna od najtraženijih europskih glumica, te ubrzo počela osvajati i nagrade. Prva, i Gini najdraža, bila je Victoire, koju je dobila u Francuskoj 1953. kao "najbolja strana glumica". Istu nagradu dobila je i sljedeće dvije godine. Kao ljubitelj umjetnosti, namjestila ju je tako da su joj urednici najpoznatijih časopisa za unutarnja uređenja nudili astronomske iznose da dobiju pravo objaviti fotografije njezina doma. Samo umjetnine u vili procijenjene su na milijun dolara.

Ginina popularnost u Europi bila je golema: izazivala je gužvu gdje god bi se pojavila. Njezin izlazak iz hotela na festivalu u Cannesu 1953. prouzročio je takav kaos da je morala intervenirati policija.