Roman Polański, crna ovca među oskarovcima, rođen je prije 90 godina

Proslavljeni, ali i kontroverzni redatelj Roman Polański rođen je na današnji dan prije 90 godina, 18. kolovoza 1933. u Parizu.

U matične knjige upisan je kao Rajmund Roman Liebling, a roditelji su mu bili Ryszard Liebling, poljski Židov, inače slikar, te majka Bula, porijeklom iz Rusije, ali židovsko-katoličkog porijekla.

Obitelj Polanski 1937. se preselila u Poljsku, ali su 1939. godine Poljsku okupirali Njemačka i Sovjetski Savez.

Ubrzo je područje koje su anektirali njemački nacisti trebalo "očistiti" od Židova kako bi se mogli naseliti Nijemci.

I obitelj Polanski se našla na udaru nacizma te je bila prisiljena u Krakowski geto, zajedno s tisućama drugih poljskih Židova. Majka Romana Polanskog umrla je kasnije u koncentracijskom logoru Auschwitz.

Njegov otac jedva je preživio austrijski logor Mauthausen-Gusen. Sam Polanski je pobjegao iz Krakowskog geta, preživivši rat uz pomoć poljskog farmera katolika, na čijoj je farmi morao spavati u štali. Nakon rata je od sestre saznao da mu je majka umrla.

Školovao se u filmskoj školi u Lodzu, Poljska, u kojoj je diplomirao 1959. Polanski govori šest jezika: poljski, ruski, engleski, francuski, španjolski i talijanski. Unatoč poljskim korijenima, ima jedino francusko državljanstvo.

Tijekom studija u Lodzu svojim je kratkim filmovima zaradio mnoga priznanja, posebno za Dvojica muškaraca i ormar (1958.) i Kad anđeli padnu (1959.); u potonjem je nastupila njegova prva žena, Barbara Lass.

Njegov prvi dugometražni film, Nož u vodi (1962.), bio je prvi poljski poslijeratni film koji nije imao ratnu tematiku. Snimljen prema scenariju Jerzyja Skolimowskog, Jakuba Goldberga i samog Polanskog, Nož u vodi govori o bogatom, nesretnom bračnom paru koji odlučuje krenuti na misteriozni izlet.

Iako ga poljski kulturni autoriteti nisu dobro prihvatili zbog manjka pozitivne društvene poruke, Nož u vodi je ipak postao komercijalni uspjeh na zapadu te Polanskom dao međunarodnu reputaciju. Film mu je donio i prvu nominaciju za Oscara (Najbolji strani film, 1963.).

Polanski je nakon toga u Engleskoj snimio tri dugometražna filma, temeljena na originalnim scenarijima koje su napisali on i njegov česti suradnik, Gerard Brach: Odbojnost (1965.), Slijepa ulica (Cul-de-Sac, 1966.) i Bal vampira (1967.).

Ti filmovi donijeli su mu angažman u Hollywoodu, gdje se najviše istaknuo narativno besprijekornim filmovima: preokretnim djelom u žanru osuvremenjena filma strave Rosemaryna beba (Rosemary’s Baby, 1968) i hommageom američkomu film noir, detektivskome filmu Kineska četvrt (Chinatown, 1974., nominacija za Oscara za režiju).

Slijedi razdoblje kreativnoga vrludanja i nesigurnosti, dijelom prouzročenih i bijegom iz SAD-a nakon tužbe zbog odnosa s maloljetnicom. U tom se razdoblju izdvaja prilagodba romana Thomasa Hardyja Tessa – čista žena (Tess, 1979).

Ponovno je aktivniji 1990-ih, kada svoje prijašnje svjetonazorne, sadržajne i žanrovske afinitete razrađuje u filmovima Gorki mjesec (Bitter Moon, 1992), Djevojka i smrt (Death and the Maiden, 1994), Deveta vrata (The Ninth Gate, 2000).

Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima film Pijanist (The Pianist, 2002), sugestivan prikaz holokausta u Poljskoj, nagrađen s više Oscara (za film i za režiju).

U mnogim svojim filmovima Polanski je bio (ko)scenarist, u nekima je i glumio (npr. glavna uloga u filmu Stanar – Le Locataire, 1976).

Što se tiče privatnog života, Polanski je malo prije snimanja Bala vampira upoznao zvijezdu u usponu, Sharon Tate, a tijekom produkcije dvoje su počeli hodati. 25. siječnja 1968. Polanski je oženio Sharon Tate u Londonu.

U svojoj autobiografiji, Polanski opisuje svoje kratko vrijeme s Tate kao najbolje godine svojeg života.

Dana 9. kolovoza 1969., Tate, koja je bila u osmom mjesecu trudnoće, i još četvero (Abigail Folger, Jay Sebring, Wojciech Frykowski i Steven Parent), brutalno su ubili članovi "Obitelji" Charlesa Mansona, koji su ušli u redateljev dom na Cielo Driveu u Hollywoodu kako bi "ubili sve živo".

Polanski je u vrijeme ubojstava bio u Engleskoj te se odmah vratio u Los Angeles, gdje ga je ispitivala policija. Kako nije bilo osumnjičenika, policija je provjeravala prošlost Polanskog i Tate kako bi otkrila motiv.

Pročitajte još

Polanski opet u središtu polemike nakon niza nominacija za Cezara

Nakon nekoliko mjeseci, Manson i njegova "obitelj" su uhićeni s optužbama koje su otkrile dokaze onoga što je postalo poznato kao Tate - La Bianca ubojstva. Polanski se vratio u Europu ubrzo nakon što su ubojice uhićene.

Polanski se 1977., s 44 godine, našao u središtu skandala s 13-godišnjom Samanthom Geimer (tada poznatoj kao Samantha Gailey). Na kraju je priznao krivnju za seksualni odnos s maloljetnicom.

Odslužio je 42 dana u zatvoru dok je prolazio psihijatrijsko vještačenje.

Polanski je 1. veljače 1978. odletio za Francusku, gdje je dobio državljanstvo. Dobio je informaciju da će sudac zanemariti nagodbu, nakon čega bi vjerojatno bio osuđen na 50 godina.

Francuska odbija izručiti svoje državljane što je utvrđeno ugovorom između Francuske i Sjedinjenih Država.

Polanskog je posljednjih godina više žena optužilo za seksualne zločine u prošlosti. Polanski poriče sve te optužbe za koje je nastupila zastara.