Prije 15 godina preminuo je proslavljeni glumac Boris Dvornik

Na današnji dan, prije osam godina, 24. ožujka 2008. preminuo je jedan od najvećih hrvatskih filmskih, televizijskih i kazališnih glumaca – Boris Dvornik. Imao je tada nepunih 69 godina.

Dvornik je za života bio jedna od rijetkih pravih ikona hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Ali, ni nakon smrti ovaj jedinstveni splitski glumac ne može pasti u zaborav. Njegova zvijezda neprolazno sjaji na hrvatskom glumačkom nebu.

U svojoj bogatoj karijeri snimio je više od četrdeset filmova, dvadeset dramskih serija i nebrojeno mnogo kazališnih predstava.

Ipak, suradnja s Miljenkom Smojom obilježila mu je karijeru. Ostvario je uloge koje su mu označile cijeli život – one u serijama Naše malo misto i Velo misto. U Malom mistu je bio Roko Prč, a u Velom mistu je bio Brico.

Miljenko Smoje, kojeg je Boris Dvornik smatrao drugim ocem, inspiriran Borisovim kazališnim kreacijama u Tijardovićevoj Maloj Florami, Splitskom akvarelu i Roku i Cicibeli prepoznao je da je Boris sukus Dalmacije.

I upravo tako su nastali Roko Prč, prvi socijalistički profiter i radnik u turizmu, i Meštar, splitski brico kroz čiju butigu je protutnjala cijela povijest Splita u 20. stoljeću.

Boris Dvornik je rođen 16. travnja 1939. godine u Splitu. Ljubav prema glumačkom pozivu je osjetio jako rano, u djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama. Školovao se i završio za električara. Nakon školovanja za električara se počeo profesionalno baviti glumom.

Prvo je završio Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a nakon toga se upisuje na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu (današnja Akademija dramske umjetnosti Zagreb/ADU).

Na filmu je debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome.

S Devetim krugom Dvornik stječe veliku popularnost i naklonost publike te ubrzo nakon toga uspješno oslikva suvremene likove u filmskim komedijama Branka Bauera Martin u oblacima i Prekobrojna.

Spomenute uloge vinule su Dvornika u glumačke visine i ubrzo se našao rame uz rame s velikim zvijezdama kinematografije bivše Jugoslavije, Ljubiše Samardžića i Velimira Bate Živojinovića.

Negdje do sredine 60-ih Boris Dvornik je glumio uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata.

Za svoja glumačka ostvarenja u filmovima Most i Kad čuješ zvona nagrađen je Zlatnom arenom na filmskom festivalu u Puli. Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor i za ulogu vozača-zavodnika u Opkladi osvojio je Srebrnu arenu.

Nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca na području bivše Jugoslavije, negdje od 1980. godine, Boris Dvornik je uglavnom radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom gradu – Splitu.

Posljednjih godina života je radio na projektu Balade o glumcu, dokumentarnoj seriji koja je pokrivala i opisivala čitav njegov život. Scenarij je pisao pet godina i planirao je snimanje na svim mjestima koja su bila bitna za njegovu karijeru.

Riječ je o mjestima na prostorima cijele bivše Jugoslavije. Nažalost, uspio je snimiti samo jednu pilot epizodu. Umro od srčanog udara u noći između 23. i 24. ožujka 2008. godine u svom domu u Splitu.

Boris Dvornik je više od 40 godina bio u braku sa Dijanom, svojom ljubavi iz mladih dana, koju je upoznao kad joj je bilo tek 16 godina. Vjenčali su se nakon dvoipogodišnje veze, čim je Dijana postala punoljetna.

Njihova dva sina Dean i Dino su poznati glazbenici. Dino Dvornik, poznat kao hrvatski kralj fuka, je, nažalost, preminuo iste godine kad i njegov otac Boris, tek nekoliko mjeseci kasnije, u rujnu 2008.