Prije 100 godina rođen je jedan od najboljih glumaca u povijesti

U američkoj Omahi je prije točno 100 godina, 3. travnja 1924. rođen slavni glumac Marlon Brando.

Brando je dvostruki dobitnik Oscara i jedan od najutjecajnijih glumaca dvadesetog stoljeća.

Najpoznatiji je po svojim ulogama u filmovima Tramvaj zvan čežnja i Na dokovima New Yorka koje je režirao Elia Kazan početkom pedesetih te svojim izvedbama u Kumu, kao Vito Corleone, i Apokalipsi danas, kao pukovnik Walter E. Kurtz.

Brando je rođen u obitelji Marlona Branda starijeg i Dorothy Pennebaker Brando, a kad je imao 11 godina, roditelji su mu se razveli.

Brando je s majkom i sestrama živio u Santa Ani, Kalifornija, sve do 1937., kad su se roditelji pomirili i preselili u Libertyville, Illinois, selo koje se nalazilo sjeverozapadno od Chicaga.

Brandova majka bila je prijazna i talentirana žena, iako se borila s alkoholizmom, te je svako malo izbivala iz kuće u Brandovom djetinjstvu. Radila je u lokalnom kazalištu i pomogla mladom Henryju Fondi da počne svoju glumačku karijeru te privukla sinovu pozornost na kazalište. 

Brando je imao burno djetinjstvo. Ponavljao je razred u srednjoj školi, a kasnije je i izbačen. U 16. godini poslan je u vojnu školu Shattuck u Faribault, Minnesota, koju je prije pohađao i njegov otac.

U Shattucku se istaknuo u kazalištu te se općenito dobro snašao u školi. Na zadnjoj godini, 1943., prošao je s uvjetnom kaznom zbog drskosti prema nadređenom časniku tijekom manevara. Dio te uvjetne kazne bilo je ograničeno kretanje u granicama škole.

Kad se pokušao iskrasti u grad, uhvaćen je i izbačen iz škole. Kolege su mu pružili podršku jer su smatrali da je kazna prestroga. Sljedeće godine je pozvan da se vrati, ali je odlučio ne završiti školu.

Brando je napustio Illinois i otišao u New York, gdje je studirao u više glumačkih škola. Na New School's Dramatic Workshop podučavala ga je Stella Adler, s kojom je svladao tehniku Stanislavski System.

Izbačen je s popisa glumaca u glumačkoj školi u Sayvilleu zbog ponašanja, ali je otkriven u manjoj predstavi i ubrzo je nastupio na Broadwayu 1944.

Kritičari su ga proglasili najperspektivnijim glumcem na Broadwayu za ulogu rastrojenog vojnog veterana u predstavi Truckline Cafe, iako je predstava komercijalno podbacila.

Status zvijezde zaslužio je ulogom Stanleyja Kowalskog u drami Tennesseeja Williamsa Tramvaj zvan čežnja 1947., koju je režirao Elia Kazan.

Brandov nastup označio je revoluciju u glumačkoj tehnici i postavio temelje za američki model glumačke metodičnosti. Takav način glume nikad prije nije bio viđen.

Brandov prvi nastup na filmu bio je u ulozi veterana paraplegičara u filmu Ljudi 1950. Kako bi se pripremio za ulogu, Brando je proveo mjesec dana u krevetu u veteranskoj bolnici.

Još jači dojam ostavio je sljedeće godine kad se opet pojavio u ulozi Stanleyja Kowalskog, ali ovaj puta u filmskoj adaptaciji Tramvaja zvan čežnja.

Za tu ulogu nominiran je za Oscara u kategoriji najboljeg glumca, a nominacije su se nastavile i sljedeće tri godine za uloge u filmovima Viva Zapata! 1952., Julije Cezar 1953. (u kojem je glumio Marka Antonija), i Na dokovima New Yorka 1954.

Ovih prvih pet Brandovih monumentalnih uloga postavilo je nove standarde, ne samo za druge glumce, nego i za samog Branda.

Uloga Vita Corleonea u Kumu Francisa Forda Coppole 1972. označila je prekretnicu u srednjoj fazi njegove karijere.

Brando je osvojio Oscara za svoju izvedbu, ali je odbio primiti nagradu te tako postao drugi glumac u povijesti koji je odbio Oscara za najboljeg glavnog glumca (prvi je bio George C. Scott za Pattona).

Pročitajte još

Buntovna ikona koja je promijenila povijest filma 

Brando je bojkotirao svečanu dodjelu, ostavljajući manje poznatoj glumici Sacheen Littlefeather da objasni njegove razloge. Ti razlozi ležali su u njegovim prigovorima o prikazivanju Indijanaca u Hollywoodu i na televiziji.

Glumac je nakon toga pružio jednu od svojih najboljih izvedbi u filmu Bernarda Bertoluccija, Posljednji tango u Parizu, ali je ta završila u drugom planu zbog prigovora o erotskoj naravi filma.

Unatoč kontroverzama koje su pratile film i glumca, Akademija je ponovno nominirala Branda u kategoriji za najboljeg glumca.

Njegova karijera poslije je bila dosta prevrtljiva. Dobio je honorar od milijun dolara za ulogu pukovnika Kurtza u Apokalipsi danas.

Na snimanju se trebao pojaviti mršav, u formi, te je trebao pročitati knjigu Srce tame.

Pojavio se predebeo, a nije niti pročitao knjigu. Zbog toga je njegov lik sniman u sjeni, a većinu dijaloga je improvizirao.

U filmu Superman igrao je Jor-Ela, Supermanova oca, a kasniji nastupi, kao u filmu Otok dr. Moreaua, zaradili su neke od najlošijih kritika u njegovoj karijeri.

Iako je 1980. najavio glumačku mirovinu, nekoliko puta nastupao je u filmovima kao što su Suha sezona (za koji je opet nominiran za Oscara 1989.), Brucoš 1990. i Don Juan DeMarco 1995.

Godine 1992. Tim Burton mu je ponudio ulogu Pingvina u filmu Povratak Batmana. Brando je prihvatio, ali Warner Bros. nije odobrio nastup u filmu.

U svojem zadnjem filmu, Tko je kome smjestio? (2001.), glumio je s prijateljem Robertom De Nirom.

Dana 1. srpnja 2004. Brando je umro u dobi od 80 godina od posljedica dijabetesa i raka.

Kremiran je, a njegov pepeo rasut je na dva mjesta. Dio pepela rasut je na Tahitiju, a dio u Dolini smrti. (Izvor: Wikipedia)