Pedeset minuta Hercegovine premijerno u Londonu

Jednom kada napustiš svoj dom, kada prođeš krizu identiteta - mentalni žig, stres, nove adaptacije, nova životna iskustva, okolnosti... i bez obzira koliko prigrlio novi mentalitet, uvijek se s vremena na vrijeme vraćaš tom osjećaju – odlaziš, dolaziš.

Preispitujem sebe zdrave pameti i sagledavam u pravom svijetlu sve nedostatke, ali i sve ono što me grije, trepti, što me nosi, inspiriše i vraćam se na put izvora svog.

I kao što Zuko Džumhur reče:" Prestat ću putovati onda kada zavičaj prestane da mi osvjetljava put."

Srce Hercegovine je prvijenac Aleksandre Savić, film ne samo turističkog karaktera već nadasve i edukativnoga, koji u svojih pedeset minuta pruža mnogo simboličnih poruka na nepretenciozan način, kroz slova grandioznih dijela književnika, intelektualaca, ali i moralnih veličina Maka Dizdara, A.B.Šimića, Osmana Đikića, Aleksa Šantića, Zuke Džumhura, Jovana Dučića, Ilije Javoljevića, Hamze Hume, Vladimira Pavlovića.

Pjesnici, pisci, umjetnici su čuvari i nosioci tajni življenja, oni ne sputavaju ljudsku misao i duhovnost, tako nas i film vraća na vrednote tradicije i poručuje da bez rušenja tradicionalnih vrijednosti imamo blistavu budućnost.

Svjetsku premijeru filma, ja - vječni nostalgičar, dočekujem tijelom u Londonu, glavom u oblacima, a u svom pedesetominutnom putovanju priča me nosi, vraća upravo tamo gdje moja duša stanuje i vrhunski me omađijao sa svim svojim vrijednostima kojima nas i rodna gruda veže.

“Srce Hercegovine” je ostavio neizbrisiv trag moje malenkosti sa svojim čistim porukama za koje ne moramo naprezati naše sive ćelije. Ovo je umjetnička lekcija koju nismo dovoljno iščitali i dešifrovali. 

Krećem treptavog srca na put koji me je u zadnjih dvadeset godina po prvi put odveo na jedno od najznačajnih putovanja bez velike udaljenosti u gnijezdo mojih inspiracija.

Tišinom filmske kamere u udobnoj fotelji Viktorijanskog kina Coronet na Notting Hill Gate-u sa kćerkom Sašom (ponosnom Mostarkom - punih usta to religiozno ponavlja mada je rođena skoro prije dvanaest godina na ovom poprilično hladnom kraljevskom ostrvu) uplovljavam u svu ljepotu glavnog izvora energije, koji je i pokrenuo autoricu na realizaciju ovog fantastičnog projekta rute “Srce Hercegovine”.

Film počinje uz stihove Maka Dizdara - Zapis o izvoru, „kako svom izvoru da se vratim“, a u pozadini srce udara kao grom, riječi, slike, književnost, prirodne čari, ljepota flore i faune, plavetnilo neba... Idemo na put sa likom mlade protagonistice, ponosne i gorde Saše Demirović. Sa koferom u ruci, osunčanog srca putujemo kulturnim nasljeđem.

Ovaj umjetnički put se oteo učmalom potresnom stanju naših prostora koje nas je dezintegrisalo od svih istinskih prirodnih ljepota.

Autorica nas je bez trunke egoizma i nasušnih potreba za teatralnost otvorenog srca bez granica prosvijetlila i vratila na šine da reviziramo čaroliju svakog kamena hercegovačkog koji nam je u duši uklesan.

Hrabro se uputila u avanturu neistraženih puteva kojima mnogi od nas jos nismo kročili, opirući se globalizaciji i sa riječima velikana pomjerila sve granice i ušla u odaje kolorita Hercegovine i na jedinstven način predstavila jedan duži intermezzo pun edukativnih poruka i melema za oči. Otišla je tako duboko da sam osjetila onu našu havu, vjetar u kosi, probudio se grad u meni sa starih razglednica, vratila se lica, prognana jata ptica, ulice, djetinjstvo, nebo, sunce, rijeka. Zagrlio me dah, ugrijalo se srce i vratio osmjeh -jedino oružje kojem se ne može odoljeti.

Šetajući kroz ovaj specifično etnografski film sakupljam misli, gomilam tajne i trpam u džepove sve, dišem očima i osjetim nevidljivi miris ljepote.

U šesnaestoj minuti filma nosač zvuka Sanel Marić Mara uspjeva da sa stihovima A. Šantića "Ne vjeruj u moje stihove" dodirne ne samo mene već i Sašu, njen stisak ruke uz šaputanje "mummy it`s your song" - spuštam pogled i uz suzne oči, boli u grudima nastavljam da putujem.

Mara je vrsno pretopio riječi velikana i teleportirao nas u Šantićevo vrijeme, oživio lik Aleksin i po meni stvorio autentičan glazbeni fenomen.

Opomena A.B.Šimića "da ne ideš malen ispod zvijezda" je samo jedna od poruka koja je uklesala trajne vrijednosti i s tim još jednom dokazala da je put poetike besmrtan. Kao što je ljubav prema djetetu istinska i diše se najživlje tako je i “Srce Hercegovine” dokazalo da mi ljubav prema rodnoj grudi, ognjištu ne može ništa ugasiti.

Lijepa gimnazijalka Saša Demirović sa knjigom u ruci nosi snažnu poruku autorice filma, da se kultura ne ubija spaljivanjem knjiga već jednostavno ne čitanjem istih. Ali isto tako upravo je njen lik ohrabrujući, jer u ovoj eri globalizacije kada se gluposti "uljepšavaju" Saša jasno simboliše da isto tako postoje mladi ljudi koji knjigu ne tretiraju kao turistički suvenir skupljača prašine i koji su svjesni i bogatstva različitosti i ponosni na kulturno povijesno naslijeđe.

“Srce Hercegovine” je povrh svih vrijednosti poput točkica "dot - to dot" spojilo i sve ljude otključanih mozgova, zajedničkih interesa, zbližila nas Mostarce i Hercegovce, stvorilo  nova prijateljstva, pretvorilo želje u slike, diglo na pijedestal ljubav, istrajnost, upornost, spontanost bez pokoravanja, bez granica dokazalo da kreativnost nije obezvrijeđena i još jednom dokazalo da smo svi jednako ranjivi, svi jednako ovisni jedni od drugima.

S nadom da će sutra na zemlji procvati neko novo neobično cvijeće i da će se opet sastati neobično zanimljivi ljudi sa širokim srcima, Srcima Hercegovine, i da će se odigrati neobičan događaj kao što je ovaj film ostavio neizbrisiv pečat, idem na novu stepenicu širenja vidika i žedno čekam ljeto da doživim rutu SRCE HERCEGOVINE, jedinstvenog kamenog ambijenta.

Kreativnost moderne, snažne i emancipirane autorice se ne završava sa filmom, kojim je samo skrenula pažnju na novokreiranu, jedistvenu rutu “Srce Hercegovine” kroz Konjic, Mostar, Stolac, Čapljinu i Trebinje, već se prenosi i na omot dvd-a na kojoj je sa jedne strane srednjevjekovni grad Stjepana Kosače, a na drugoj autohtono hercegovačko ognjište u selu Tvrdoš, te samom dvd-u s fotografijom drače i hercegovačkog čalopeka, samo djelićem sekunde može da dočara ekstra kreativnost koju treba osjetiti pod prstima i doživjeti uživo da bi osjetili plam ognjišta i zamirisali i udahnuli miris našeg kraja.

Samo pakovanje dvd-a je izrađeno od jute - prirodnog materijala, ručno rađenim vještim rukama Sanje Šantić, ispunjeno autohonim biljkama, ljekovitim travama Hercegovačkog krša.

Ovaj film, sa originalnim pakovanjem zauzima posebno mjesto u našoj kući, a mislim da nitko  ne bi trebao biti bez ovog filma u svojoj kućnoj kinematografiji.

Kao što već napisah, žedno čekam ljeto i obilazak rute “Srce Hercegovine”, a do tada londonski povjetarac s vremena na vrijeme nanese miris kadulje, vrijeska i smilja iz jutanje vrećice.

Snježana Brkan, London, UK