Orson Welles, redatelj koji je izazvao vjerojatno najveću paniku u Americi

Na današnji dan prije 110 godina, 6. svibnja 1915. rođen je američki redatelj, glumac, scenarist i producent Orson Welles.

Rodio se u gradu Kenoshi u američkoj saveznoj državi Wisconsin. Riječ je o mjestu koje se nalazi na obali istog jezera na kojem leži i Chicago (jezero Michigan), ali oko 70 kilometara sjevernije.

Welles je bio iz dobrostojeće obitelji, ali je rano izgubio roditelje. Naime, majka mu je umrla kad mu je bilo samo 9, a otac kad mu je bilo 15.

Mladi Orson iskoristio je nakon očeve smrti naslijeđeni novac za putovanje po Europi. U Irskoj se uspio zaposliti kao glumac, nakon što je navodno tvrdio da ima iskustvo s Broadwayja. To mu je bila prva glumačka uloga. S vremenom je počeo pisati i scenarije, a kasnije se proširio i na druge segmente šoubiznisa.

Vjerojatno najpoznatiji Wellesovi uradci bili su radio drama Rat svjetova (engl. The War of the Worlds) i film Građanin Kane (engl. Citizen Kane). Rat svjetova bila je zapravo radio adaptacija istoimenog romana Herberta Georgea Wellsa (njihova su prezimena slična, no Orson ima jedno slovo e više u svojem).

Na zao glas došao je upravo svojom radio-dramom Rat svjetova od 30. listopada 1938. kojom je izazvao masovnu paniku. Welles i njegovi biografi kasnije su tvrdili kako je cilj bio izlaganje lakovjernosti američke publike u strahu od Drugog svjetskog rata.

Tijekom tih godina je kroz novinarstvo, radio i javne nastupe postao ozbiljni politički aktivist i komentator, blisko povezan s Franklinom D. Rooseveltom.

Film Građanin Kane osvojio je Oskara za najbolji izvorni scenarij, a mnogi ga kritičari danas smatraju i najboljim filmom svih vremena.

Orson Welles je u filmu Građanin Kane bio ujedno i glavni glumac i redatelj i scenarist i producent.

Građanin Kane (Citizen Kane, 1941) je film o sudbini novinskoga magnata (s aluzijama na Williama R. Hearsta), kojega je sam tumačio, zbog mnogobrojnih elemenata – artističke montaže zvuka, složene narativne strukture, retorične uporabe dubinskih kadrova, osebujnih rakursa i ekspresionističkih kompozicija – smatra pretečom modernizma zvučnoga filma i često navodi kao najbolji film svih vremena.

No zbog kontroverza koje je izazvao (napadi Hearstova tiska), film je označio i početak Wellesovih stalnih nesuglasica s producentima, koji su montažom i preinakom završetka oštetili njegov sljedeći film Veličanstveni Ambersonovi (The Magnificent Ambersons, 1942), o propasti bogate obitelji s početka XX. st., tzv. "izgubljeno remek-djelo", koje se ipak odlikuje sugestivnim ugođajem.

Ostatak njegova režijskog opusa može se podijeliti na nekoliko cjelina. Tako je dao osebujne priloge žanru trilera i struji film noir: Stranac (The Stranger, 1946), Dama iz Šangaja (The Lady from Shangai, 1948), Gospodin Arkadin (Mr. Arkadin, 1955), Dodir zla (Touch of Evil, 1958).

Posebno mjesto pripada ekranizacijama Shakespearea: Macbeth (1948), te osobito uspjeli Otelo (The Tragedy of Othello: the Moore of Venice, 1952., Zlatna palma u Cannesu) i Ponoćna zvona (Chimes at Midnight, 1966), zasnovan na liku Falstaffa i prema motivima iz nekoliko "kraljevskih drama"; u tim je filmovima (u svima je i tumačio protagoniste) njegov barokni režijski postupak vizualni ekvivalent Shakespeareova stila.

Također je ekranizirao Proces (The Trial, 1962) Franza Kafke i Besmrtnu priču (Une histoire immortelle, 1968) Karen Blixen. Od uloga u filmovima drugih redatelja najslavnija je ona zločinca u Trećem čovjeku (The Third Man, 1949) Carola Reeda.

Umro je u Hollywoodu 10. listopada 1985. godine.