Hrvatski redatelj Zrinko Ogresta nakon 23 godine ponovno je u Širokom Brijegu u istoj ulozi, onoj člana žirija koji će ocijeniti i zajedno s kolegama, Brankom Bešević Gajić i Tonijem Cahunekom, izabrati Grand Prix Mediteran Film Festivala.
U razgovoru za Večernji list, Ogresta se prisjeća početaka ovog festivala ističući entuzijazam i izvrsnu organizaciju, da bi danas, kada obilježava svoje 26. izdanje, postao jedan od najvažnijih međunarodnih smotri posvećenih dokumentarnom filmu. Redatelj smatra da je kontinuitetom MFF dokazao svoju relevantnost na regionalnoj i europskoj filmskoj sceni, a i dolazak u Široki Brijeg za njega je posebno emotivan obzirom da i sam vuče korijene iz Hercegovine.
Rekao je kako je festival u svom prvom i ponešto drugačijem okviru od ovoga danas, ponudio kvalitetan program.
''Osobito su me impresionirali zanimanje i posjet publike. Premda se radilo o prvom izdanju festivala, organizacija je bila na izvrsnoj razini i sve je prštalo entuzijazmom. S obzirom da je i moje porijeklo s mamine strane iz Hercegovine, ona je iz loze Čilića iz Međugorja, sve skupa za mene je bilo i vrlo emotivno'', rekao je.
Kaže kako smatra da je riječ o vrlo relevantnom međunarodnom festivalu, u BiH zacijelo najvažnijem kad je posrijedi dokumentaristički film. Ogresta kaže kako živimo u vremenu kad je film, i igrani i dokumentaristički, preplavljen sadržajima ''koji se nose''.
''Sadržajima kojima nerijetko pojedine autorice i autori posežu da bi eventualno ostvarili kakav festivalski uspjeh. To se, dakako, ponekad i dogodi. Međutim, festivalski uspjeh nikada ne može osigurati život filmskoga djela ako ono samo nije autentično, kvalitetno i izraz iskrene stvaralačke i autorske potrebe njegova tvorca. Filmska povijest puna je filmova ovjenčanih nagradama a zatim zaboravljenih. I suprotno, toliko je filmova koje su važne nagrade mimoišle, a ostali su trajno kulturno dobro nacionalnih i svjetskih kinematografija. Ako se, recimo, zadržimo na području igranoga filma zanimljiv je podatak kako jedan od ponajvećih svjetskih redatelja, Alfred Hitchcock nikada nije nagrađen Oscarom za režiju unatoč čak pet nominacija. Ovogodišnji program filmova u Širokom Brijegu nedvojbeno nudi niz vrlo kvalitetnih djela'', rekao je Ogresta za Večernji list.
Ogresta naglašava kako ''živimo u vremenu silne površnosti. U svemu.''
''Sadržaji se nerijetko oblikuju na brzinu, bez temeljitog poznavanja i razumijevanja problema kojima se žele baviti. To je zorno u svim umjetničkim disciplinama pa tako i filmu. Činjenicom da je tehnološki film postao pristupačan mahom svakome, gotovo svatko tko danas odluči snimiti film to zapravo i može jer su tehničke pretpostavke za snimanje filma danas vrlo dostupne i razmjerno jeftine. Takva mogućnost donijela je dosta pozitivnoga na području filma, ali bih rekao i jednako toliko negativnoga. Intelektualna i filmska erudicija nekoć je bila gotovo pretpostavka filmskih autora, poglavito onih ponajvećih. Danas to i nije uvjet bez kojega se ne može'', rekao je.
Govoreći o nagradi za životno djelo, Ogresta kaže kako sama po sebi ta činjenica lijepo zvuči, ali da se time ne zanosi.
''Kako sam već spomenuo, postajemo sve površniji i to globalno. Sve manje znamo i pamtimo i ni jedan se stvaralac, filmski ili bilo kakav drugi, ne bi smio zanositi svojom važnosti za kulturu neke sredine ili zajednice. Često pomislim na brojne hrvatske, ali i svjetske stvaraoce, koje njihove ali i šire sredine vrlo brzo zaborave. Čak i one žive ! Sjete ih se tek u trenutku kad preminu. Ako se samo zadržimo na području hrvatskoga filma, kad ste zadnji puta pročitali nešto o djelu vrhunske hrvatske glumice Božidarke Frait ili o središnjim djelima redatelja Antuna Vrdoljaka? Oboje su zadužili hrvatsku kulturu. Nadalje, hrvatsku književnost prije nešto manje od dvije godine osiromašio je odlazak Danijela Dragojevića, pjesnika koji ne samo da je vrh hrvatske poezije već i europske. Napravite li anketu, čak i među tzv. intelektualcima, sumnjam da će ih puno znati o kome se rade, a onih koji poznaju njegovu poeziju bit će još i manje'', rekao je redatelj.
Ogresta kaže kako se prave vrijednosti teže se detektiraju i ako se stvaraocu ne dogodi neko ''odličje'', neka nagrada, lako može ostati neprimijećen premda i te kako kvalitetan.
''Čini mi se da je u tom smislu prije bilo bolje i to u svim umjetničkim područjima. Ako bih nastojao definirati temeljnu razliku u umjetničkim pristupima novijih generacija u odnosu na one prijašnje, možda bi to bila znatno veća fokusiranost novih stvaratelja na same sebe, na svoje osobne probleme koji vrlo često postaju isključivi sadržaj njihovih djela. Prije, a u tu skupinu ubrajam i sebe, stvaraoci su se svojim djelima znatno više referirali na vrijeme i život u sredinama kojima pripadaju. Kao da su u svojim djelima, koja su svakako uvijek i osobna jer umjetnost drugačija ne može ni biti, nastojali oslikati, zabilježiti sociopolitički trenutak u kojemu djelo nastaje. Gledajući takve filmove nekoliko ili niz godina nakon što su ti filmovi nastali, suvremeni gledatelj može jasno doživjeti to vrijeme, upoznati ga i osjetiti. Možda čak i razumjeti. U tom smislu imam i osobnih iskustava. Film koji sam snimio 1999., „Crvena prašina“, danas je na internetu vjerojatno najgledaniji hrvatski film, a možda i među zemljama u okruženju. Reakcije generacija onih koji taj film danas gledaju, a u trenutku kad je film sniman nisu bili ni rođeni, doista su osobite. Mahom svi film vrlo dobro razumiju, emotivno ih dotiče i preporučuju ih drugima za gledanje'', rekao je, između ostalog, Ogresta.
Kaže kako je film oduvijek bio i medij kojim su se promicale određene ideje i svjetonazori.
''Čini mi se kako se to, međutim, prije radilo nešto suptilnije ili s više umjetničkoga dara. Govorim, naravno, načelno. Danas se susrećem sa znatno većim brojem filmova čija je ideološka dimenzija tolika da zasjenjuje sam film kao djelo, bitno je prije svega plasirati ideju, a stvaralačka razina je sekundarna. Međutim, možda sam u ovoj procjeni suviše subjektivan, nekako je ljudski da s vremenom više cijenimo ono što je iza nas'', naveo je.
Mladima je poručio da se klone trendova i da ne oponašaju.
''Nastojte biti svoji. Nije lako, ali se isplati'', poručio je redatelj.
