Navršilo se 105 godina od rođenja američke glumačke legende

Legendarni filmski glumac Kirk Douglas rođen je na današnji dan prije 105 godina, 9. prosinca 1916. u Amsterdamu, savezna država New York, u obitelji židovskih imigranata iz carske Rusije (današnja Bjelorusija), kao Issur Danielovitch.

Iako mu je obitelj bila siromašna, kao uzoran učenik i aktivni sportaš, zahvaljujući hrvanju, školovao se na St. Lawrence sveučilištu. Nakon toga prima stipendiju za Akademiju dramskih umjetnosti u New Yorku.

Nastupa u tek nekoliko predstava na Broadwayu prije negoli se priključuje američkoj mornarici 1941. godine. Nakon vojnog otpusta zbog ratnih ozljeda 1944. godine, vraća se kazalištu, ali nastupa i u brojnim radio dramama.

Na nagovor nekadašnje kolegice s Akademije, Lauren Bacall, filmski producent Hal B. Wallis ga angažira za glavnu ulogu u filmu Neobična ljubav Marthe Ivers (The Strange Love of Martha Ivers, 1946.).

Prima sjajne kritike pa se redaju nove uloge. U drami Hodam sam (I Walk Alone, 1947.) prvi put nastupa s još jednom glumačkom zvijezdom u nastajanju, Burtom Lancasterom. Prvi važniji film mu je sportska drama Šampion (Champion, 1949.) u kojoj pokazuje raspon svog talenta te prvi put biva nominiran za Oscara.

U pedesetima slijede značajni filmovi Senzacija (Ace in the Hole, 1951.) Billya Wildera i kriminalistički Detektivska priča (Detective Story, 1951.) Williama Wylera. Potom do još dvije nominacije za Oscara dolazi ulogama u filmovima Vincentea Minellija, Loši i lijepi (The Bad and the Beautiful, 1952.) i Strast za životom (Lust for Life, 1956.).

Godine 1955. osniva i producentsku tvrtku Bryna Productions, nazvanu po majčinom imenu. Prvi film koji producira je vestern Bijeli ratnik (The Indian Fighter, 1955.). Slijede antiratna drama Staze slave (Paths of Glory, 1957.) Stanleya Kubricka, a s njime surađuje i na drugom, povijesnom spektaklu Spartak (Spartacus, 1960.), nakon što se sukobio s prvoodabranim redateljem Anthonyem Mannom.

Među brojnim filmovima tijekom šezdesetih izdvajaju se sudska drama Grad bez milosti (Town Without Pity, 1961.), vestern Posljednji sumrak (The Last Sunset, 1961.), drama o kauboju u modernom dobu Usamljeni su hrabri (Lonely Are the Brave, 1962.), politički triler Sedam dana u svibnju (Seven Days in May, 1964.), ratna drama Gori li Pariz? (Paris brûle-t-il?, 1966.) i drama The Arrangement (1969.).

Snima i nekoliko filmova s Johnom Wayneom (s kojim nikad nije postao naročito blizak jer je Wayne bio republikanac, a Douglas demokrat): priču o Drugom svjetskom ratu Prva pobjeda (In Harm's Way, 1965.), dramu o nastanku izraelske države Cast a Giant Shadow (1966.) i vestern Vatrena karavana (The War Wagon, 1967.).

Glumio je i u kazalištu te je 1963. nastupio na Broadwayu u "Letu iznad kukavičjeg gnijezda". Želio je snimiti i taj film, no nije naišao na interes hollywoodskih studija, a nesretnim slučajem prekinuta je komunikacija s Milošem Formanom kojeg je odabrao za redatelja.

Sredinom sedamdesetih film "Let iznad kukavičjeg gnijezda" producirao je Michael Douglas. Kirk je u toj dekadi snimao nešto manje. Povremeno snima i za televiziju, a od kino naslova valja spomenuti vesterne There Was a Crooked Man... (1970.), Revolveraški dvoboj (A Gunfight, 1971.) u kojem nastupa s Johnnyem Cashom, horor Bijes (The Fury, 1978.) i vestern komediju Kaktus Jack (The Villain, 1979.) uz Arnolda Schwarzeneggera.

Sredinom sedamdesetih okušao se u režiji. Manje uspješno s gusarskom avanturom Protuha (Scalawag, 1973.) snimljenom u Jugoslaviji, a nešto uspješniji je bio vestern Potjera (Posse, 1975.).

U osamdesetima se orijentira isključivo na glumu. Nastupa većinom u filmovima B produkcije poput znanstvenofantastičnog horora Saturn 3 (1980.), sf akcijskog Konačno odbrojavanje (The Final Countdown, 1980.) te kritički cjenjenije obiteljske drame Čovjek sa Snježne rijeke (The Man from Snowy River, 1982.).

S Burtom Lancasterom snima posljednji zajednički film, komediju o dva ostarjela gangstera Opasni momci (Tough Guys, 1986.). Bila je to ujedno i posljednja produkcija Douglasove tvrtke Bryna Productions. Filmovi nešto veće gledanosti, iako manje kvalitete su komedije Pohlepnici (Greedy, 1994.) i Dijamanti (Diamonds, 1999.).

Devedesetih privatno prolazi teško razdoblje: jedva je preživio pad helikoptera, a nakon moždanog udara 1996. morao je ponovno naučiti govoriti. U zadnjem dijelu njegove filmografije zanimljiva je humorna drama Sve ostaje u obitelji (It Runs in the Family, 2003.) u kojoj nastupa sa sinom Michaelom, unukom Cameronom i bivšom suprugom Dianom (Michaelovom majkom).

Cjenjeniji film je drama Illusion (2004.) u kojem s 87 godina tumači ostarjelog filmskog redatelja. Posljednji film u kojem je glumio je tv film Meurtres à l'Empire State Building (2008.), posveta američkom film noiru i zvijezdama iz Zlatnog doba Hollywooda. Dobio je svoju zvijezdu na Pločniku slavnih u veljači 1960. godine. Unatoč nekoliko nominacija, Oscara je primio tek 1996. i to počasnog, za 50 godina kreativne i moralne snage u filmskoj zajednici.

Američki filmski institut dodijelio mu je nagradu za životno djelo 1991. godine, a Zlatni globus primio je za ulogu Vincenta Van Gogha u Strasti za životom 1956. godine. Berlinski filmski festival dodijelio mu je počasnog Zlatnog medvjeda 2001., u Francuskoj počasnu nagradu César dobio je 1980. i brojne ostale nagrade širom svijeta.

Napisao je deset knjiga memoara i romana, a većinu svog života bavio se i humanitarnim radom. Bio je ambasador dobre volje američkog State Departmenta od 1963. godine. Primio je Predsjedničku medalju slobode 1981. godine od Jimmya Cartera, a u Francuskoj primio odlikovanje Viteza Legije časti za doprinos umjetnosti i književnosti.

Preminuo je 5. veljače 2020. u Beverly Hillsu, Kalifornija.