Vandalizam na partizanskom groblju u Mostaru inspirirao je škotskog redatelja Chrisa Leslieja da kroz film "Partizanska nekropola" ispriča priču o prekinutim životima i opasnom revizionizmu.
Partizansko groblje u Mostaru je možda najproblematičniji spomenik u Bosni i Hercegovini. Veličanstvena građevina, sukladna doprinosu koji je Mostar dao NOB-u, dugo je bila jedan od istaknutih simbola grada. Vijest o njegovom rušenju od strane još uvijek nepoznatih vandala odjeknula je svijetom, pišu Vijesti.ba.
Jedna osoba koja nije mogla ostati ravnodušna na ovo je Chris Leslie, nagrađivani škotski fotograf i redatelj.
Kroz svoj najnoviji film "Partizanska nekropola" pokušao je sebi i svijetu objasniti složenu realnost međunarodnih odnosa u Bosni i Hercegovini koristeći primjer ovog spomenika u koji se, kako kaže, davno zaljubio.
Cilj filma je skrenuti novu pozornost na to mjesto kroz intervjue s raznim ključnim ljudima, arhitektima, povjesničarima, gradonačelnikom Mostara, Katoličkom crkvom, raznim glasovima i stručnjacima, ali u središtu priče su četiri obitelji koje se vraćaju na groblje kako bi pronašle kameni cvijet koji pripada njihovim voljenima, a to mi je bilo jako važno jer mislim da je to izgubljeno, činjenica da su to svi bili mladi ljudi, njihovi životi su prekinuti i njihovi 'cvjetovi' su sada uništeni“, rekao je u intervjuu za Vijesti.ba.
Film je premijerno prikazan na ovogodišnjem Sarajevskom filmskom festivalu, gdje ga je vidjela puna dvorana. Međutim, snimanje nije bilo lako. Leslie se suočavao s raznim izazovima, uključujući nesigurnost s kojom se može suočiti svatko tko istražuje osjetljive teme na Balkanu. Međutim, fascinacija spomenikom motivirala ga je i gurala naprijed u radu.
''Prvi put sam posjetio partizansko groblje 2021. godine. Vidio sam nešto o tome na internetu, bio sam u Mostaru i pomislio sam 'Idem ovo vidjeti'. Jako ga je teško pronaći, inače. I sjećam se da mi je neki čovjek ispred mene rekao 'Pazi unutra, opasno je' i iznenadio sam se 'Pa nema nikoga tamo...''', ispričao nam je anegdotu.
''Proveo sam tamo dobra tri sata i potpuno me oduševilo – a to je bilo prije nego što je kameno cvijeće uništeno. Bilo je nevjerojatno – bilo je to nevjerojatno umjetničko djelo s nevjerojatnom pričom. Odmah sam se 'navukao'... U lipnju 2022., kada sam na internetu vidio da je svo to kameno cvijeće slomljeno i nitko ništa nije vidio ni čuo, pomislio sam 'Wow, to je priča. Što se ovdje događa?'“ Taj trenutak me potaknuo da napišem ovu priču'', objasnio je.
''Ono što se događa u Mostaru je revizionizam ekstremne desnice. Ekstremna desnica se sve više normalizira. Zasićeni smo vijestima o tome i tako je lako 'isključiti' i prihvatiti sve. Imamo fašističkog predsjednika SAD-a, imamo fašizam svugdje. A mjesta poput Partizanskog groblja izgrađena su kao podsjetnik. Ne samo Mostaru, nego svima. I to mi je jako važno. Ovo je priča o BIH, ali je i univerzalna priča'', dodao je.
Leslie smatra da je njegova uloga važna jer kao stranac može postavljati "nezgodna" pitanja bez ikakvih grižnji savjesti. Međutim, već dugo se ne osjeća kao stranac u BiH.
''Prvi put sam ovdje došao 1996., odmah nakon rata. U Glasgowu sam proučavao što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji iz političke i psihološke perspektive i to je bio moj magistarski rad... Došao sam ovdje s idejom da pomognem i tri ljeta sam volontirao u Domu Bjelave, postavio sam crnu sobu i podučavao sam djecu fotografiji'', prisjetio se.
''Ne osjećam se baš kao stranac. Možda još uvijek jesam stranac, ali ne dolazim ovdje pričati velike priče kako bih zaradio novac'', rekao je.
Vrijedi napomenuti da je Leslie režirao i producirao ovaj film, te da ga je uglavnom platio "iz vlastitog džepa", što dodatno pokazuje njegovu posvećenost toj temi.
''Ovaj film će me puno koštati kao i sve ostalo. Jednostavno sam fasciniran regijom, mislim da ovdje ima toliko lekcija za ostatak svijeta i zato me stalno privlači Bosna i Hercegovina'', priznao je s osmijehom.
