U svega pet epizoda uspio je dotaknuti gledatelje do suza. Lik Josipa Vukasa, dobrodušnog mladića iz Vrila, tragično je završio svoj put, ali zahvaljujući interpretaciji mladog Matka Jukića, o njemu se i dalje priča.
Publika je preplavila društvene mreže porukama podrške i divljenja, a Jukić, kojemu je ovo prva veća televizijska uloga, postao je jedno od najzapaženijih novih imena domaće televizije.
Za RTL.hr otvoreno govori o reakcijama gledatelja, iskustvu snimanja, sceni koja mu je ostala u sjećanju i izazovu da lik s teškoćama prikaže s poštovanjem i istinom.
Publika te već nakon prvih epizoda obasula predivnim komentarima, kako ti je čitati takve reakcije?
Drago mi je vidjeti pozitivne reakcije na samog lika, ali i na cijeli i cast i priču koja je napisana vrlo slojevito i složeno i odlično je izvedena zahvaljujući produkciji i velikim profesionalcima u svim sektorima iza kamere jer smo mi samo jedan od dijelova koji ovu priču čini živom.
Publika je u kratkom vremenu empatično doživjela lik Josipa Vukasa i drago mi je da je baš ovo moja prva veća televizijska uloga koja je zahtijevala specifičnu i složenu pripremu samog karaktera od dijalekta pa nadalje što je publika i primijetila i pozitivno prihvatila.
Kako ti je bilo na setu s ostatkom glumačke ekipe? Ima li neka scena koja ti je posebno ostala u sjećanju?
Cijelo iskustvo rada na seriji ostat će mi u jako lijepom sjećanju. Imao sam vrhunske kolege, ekipu od koje se moglo puno naučiti i osjetilo se zajedništvo na setu zahvaljujući odmaku od studija i snimanju na autentičnim sinjskim lokacijama.
Posebno su mi drage scene u kojima je moj lik bio pokretač zapleta - kad su se stvari počele "kotrljati" zahvaljujući njegovim odlukama. A scena koja mi je možda najviše ostala u sjećanju bila je ona s Anamarijom Veselčić.
Imala je neku posebnu emociju i dinamiku, osjetilo se da se tada događa nešto važno i za likove i za priču, ali isto tako i sve scene s mojom obitelji Vukas i mislim da smo baš uspjeli stvoriti obiteljsko ozračje.
Tvoja gluma djeluje vrlo prirodno i suptilno, a opet snažno. Kako si pronašao taj balans da ne 'preglumiš' tako osjetljiv lik?
Mislim da je za svakog mladog glumca ključ u tome što smo imali jako dobre temelje - moji profesori na Akademiji dramskih umjetnosti su vrhunski stručnjaci s bogatim iskustvom i oni su me zaista naučili kako pristupiti liku, kako pronaći mjeru i ne upasti u zamku preglumljavanja.
Oni su zaslužni za to što sam naučio vjerovati jednostavnosti i iskrenosti u glumi. Uz to, puno su mi pomogla razna iskustva u kazalištu i na filmovima – kroz njih sam naučio kako se pripremiti i kako prilagoditi energiju kameri.
Naravno, veliku zaslugu imaju i redatelji, cijela ekipa, kao i svi ostali suradnici, posebnice zaduženi za dijalekt – svi su oni sudjelovali u stvaranju tog lika jednako kao i ja. Zapravo, to je bila prava zajednička sukreacija.
Iako je njegov lik doživio tragičan kraj, Matko Jukić publiku je osvojio iskrenošću i mjerom – upravo onim rijetkim kvalitetama koje od glumca stvaraju umjetnika.
Za Josipa je priča završila, ali za Matka, čini se, ovo je tek početak.
