Kako su partizanski filmovi umivali neke akcije

''Partizanski film predstavljao je naknadno 'umivanje' nekih akcija koje možda nisu bile toliko slavne kao što su prikazane u tim filmovima'', izjavio je Aleksandar Vranješ, autor znanstvene monografije "Umivanje prevratnika – partizanski film" o propagandnoj ulozi jugo slovenskih ratnih filmova od 1946. do 1990. godine.

Represivni mehanizmi

Ova Vranješova monografija, koji je doktora političkih znanosti i veleposlanik BiH u Srbiji, predstavljena je danas u okviru sedmog Festivala humanistike, kulture i umjetnosti (FESK) u Beogradu.

Vranješ je rekao kako se uočava kako su izgledale manipulacije i politička propaganda prošlog sustava.

"Još ako uzmemo u obzir i represivne mehanizme, vidimo koliko je bratstvo i jedinstvo bilo neodrživo u drugoj Jugoslaviji, a danas neko to pokušava iskreirati u sadašnjoj BiH sa svim postojećim opterećenjima koje imamo", rekao je Vranješ.

Ukazao je na nakaradnost nametanja "neo-bratstva i jedinstva" narodima u BiH.

"Zanimljivo je da danas u BiH prolazimo kroz etape koje pokazuju kako međunarodna zajednica, zajedno sa sarajevskom čaršijom, pokušava izgraditi neku Jugoslaviju u malom, da uspostavi neko novo, neo-bratstvo i jedinstvo, na osnovama koje nisu bile realne ni u drugoj Jugoslaviji", rekao je Vranješ.

Veliko iznenađenje

Redatelj Lordan Zafranović izjavio je kako je za njega ova knjiga veliko iznenađenje i da je njezin stil ''edukativan i skoro namijenjen studentima koji se počinju baviti filmskom umjetnošću''.

"Knjiga je kompleksna. Kroz povijest kojoj pripadam i ja dobrim dijelom, i moji filmovi su prošli kroz razne ideologije, zabrane, slobode. Mi smo osvajali tu slobodu stepenicu po stepenicu, uvodeći nove stvari unutar tih filmova iz perioda od 1941. do 1945. godine. Naravno da smo imali problema s cenzurom. U knjizi je opisan početak cenzure još iz vremena Katoličke crkve, kada je ona to uvela, sve do danas", rekao je Zafranović.

Istaknuo je kako ''ova knjiga otvara jednu temu koju je do sada malo tko istraživao i otvara mogućnost da se na osnovama koje je postavila istražuju i pojave perioda crnog filma, antipartizanskog, antičkomunističkog, pa sve do antieuropskog''.

Direktor Instituta za noviju istoriju Srbije Mile Bjelajac naveo je da je autor dao komparativni pregled upotrebe filma u propagandnoj pripremi rata, tijekom rata i poslije rata za pravdanje pobjedničke strane, i to na reprezentativnom uzorku - od SAD, Njemačke i nekadašnjeg SSSR-a, da bi se razumjelo da jugoslavenska praksa nije usamljen slučaj, nego da je uz manje modifikacije traje do danas".

Tema koja se izbjegavala

"U središtu pažnje autora je studija o partizanskom filmu u kome su se, zarad legitimiranja revolucionarnog pobjednika i promoviranja bratstva i jedinstva, narušavale točnije i sveobuhvatnije činjenice iz Drugog svjetskog rata, koji je velikim dijelom imao i karakter građanskog rata. To je i u historiografiji nije bila legitimna tema i izbjegavala se", rekao je Bjelajac.

Knjigu, koja obrađuje i povijest ratne propagande i razvoja jugoslavenske kinematografije i kroz tu prizmu analizira popularne partizanske filmove "Slavica", "Bitka na Neretvi", "Sutjeska", "Užička republika" i "Gluvi barut", objavili su Institut za noviju istoriju Srbije i izdavačka kuća HERAedu, prenijela je Srna.