Izraelski redatelj za Bljesak.info: Samo istina može normalizirati složenu regiju

U noći 5. ožujka 2002. terorist je otvorio vatru na restorane u Tel Avivu. Druzijski policajac Salim Barakat hrabro ga je zaustavio, ali ga je terorist ubio. Jamal, Salimov brat, godinama posjećuje policijske ceremonije u spomen na svog brata. Sumnjajući da mu možda uskraćuju informacije, kreće u potragu kako bi otkrio tko ga je ubio. 

Film ''Uzrok smrti'' izraelskog redatelja Ramyja A. Katza priča je o ožalošćenom čovjeku koji se suočava s izraelskim sigurnosnim sustavom i državom Izrael. Na filmu je radio godinama i pokušao je prikazati kako se teško dolazi do istine kada je u pitanju traženje odgovora od državnih struktura. Katz za Bljesak.info govori o važnosti dokumentarnih filmova naglasivši kako je zadatak dokumentarnog filma nije davati odgovore nego poticati ljude na postavljanje pitanja.

Živimo u dobu terorizma. Je li to činjenica koja sprječava da individualci, poput vašeg junaka, dođu do prave istine koja se, očito, upakirava u teroristički paket u kojem se može prikriti istina?
To je zanimljivo opažanje. Mislim da istina nije skrivena od heroja "Uzroka smrti", Jamala, terorizmom. Mislim da su je sakrili ljudi koji su istraživali dosje. Još uvijek nisam siguran što je bio pravi motiv. Ljudi su skloni odustati od svojih osnovnih prava kada je riječ o "pitanjima nacionalne sigurnosti", a neki ljudi u zakonodavstvu i provedbi zakona ponekad to iskorištavaju u svoje vlastite svrhe.

Prošlo je puno vremena od tragičnog događaja o kojem film govori i realizacije filma. Je li jednako teško otkriti stvarnu stranu priče onda i sada?
Definitivno je puno teže istražiti mjesto zločina deset godina nakon što se dogodio. Trebalo je gotovo šest mjeseci da se dođe do 150 ljudi koji su bili prisutni na mjestu zločina. Trebale su mi gotovo dvije godine da dobijem podatke Nacionalnog instituta za sudsku medicinu i više od jedne godine da dobijem materijal iz Izraelskog nacionalnog arhiva. Osim problema s birokracijom, ljudi imaju tendenciju prilagođavati svoju verziju istini. Kako vrijeme prolazi, oni traže pogodniju istinu i žive s drugačijom pričom o onome što se stvarno dogodilo. Ali ove razlike su 'kruh i maslac' dobrog istraživačkog filma. Svi mi lažemo sami sebe na nekoj razini, zar ne?

I u ovom filmu kroz priču pojedinca želite dati odgovor na univerzalno pitanje. Jesu li dokumentarci upravo način da se pojedinac i njegova pitanja svijetu osnaže?
Hvala vam na ovom pitanju. Smatram da bi dokumentarni filmovi trebali poticati ljude na postavljanje pitanja, a ne da daju odgovore. Vjerujem da su dokumentarci moćan alat koji putem putovanja pojedinca može utjecati na druge. Jamalovo putovanje je primjer čovjeka koji je spreman platiti cijenu kako bi došao do istine. Trebamo li svi živjeti u udobnoj laži ili biti u stalnoj potrazi za istinom? Trebamo li vjerovati u sve što nam se govori ili pokazati više odgovornosti za priču koju pričamo svojoj djeci? Te priče mogu utjecati na budućnost.

Može li se filmskim pričama pokrenuti dijalog koji nam je svima prijeko potreban?
Kad film nama gledateljima pruži priliku vidjeti stvari na više od jednog načina, već smo kao filmaši uspjeli u pokretanju dijaloga. Ljudi će uvijek razmišljati drugačije jedni od drugih, ako samo imaju priliku. Sada im je samo potrebno dati priliku da međusobno dijele svoje misli. Ako sam kao filmaš uspio svojim gledateljima pružiti trenutak razmišljanja, dobio sam još nekoliko bodova na putu do neba. Predrasude proizašle iz straha su nešto s čim ljudi kako na našim tako i na Vašim prostorima žive.

Komplicirana istina traži da bude poštovana u svom kompleksnom stanju. Je li moguće doći do istine?
Da. Istina uvijek ima svoj način izlaganja svjetlu. „Istina" se ne odnosi nužno samo na način na koji su se stvari dogodile, već se može odnositi i na način na koji je mi kao ljudska bića razumijemo i kažemo drugima. Pričamo li ljudsku priču? Pričamo li moralnu priču? Ili je možda sve što želimo postići u načinu na koji pričamo svoju priču stvoriti više 'buke' u svijetu, tako da možemo zadovoljiti naše najosnovnije gledateljske/potrošačke potrebe? Pričanje priče uključuje odgovornost obiju strana, i pripovjedača i slušatelja. Samo istina može normalizirati složenu regiju. Ponekad to mora doći iz mjesta suosjećanja; osjećaj odustajanja od nečega, dio je ovog procesa. I nije lako odustati od dobre priče.

U filmu 'Uzrok smrti' upoznajemo i život Druza, manjine koja Živi u Izraelu. Možete li nam malo približiti tu zajednicu?
Nije lako biti Druz u Izraelu. S jedne strane oni su odani izraelskoj državi. S druge strane, oni govore arapski, što je nažalost jezik kojim većina izraelskih neprijatelja govori. To automatski stavlja ovu manjinu u sukob. Ono što još više komplicira život Druza u Izraelu jest činjenica da su najveći poslodavac zajednice Druza u Izraelu snage sigurnosti. Osim toga, Druze nisu muslimani. Oni imaju svoje tajno vjerovanje, koje ih je godinama čuvalo u sigurnosti. Također vjeruju u reinkarnaciju.

Što ste željeli ispričati ovim filmom?
Ljudska bića trebaju junake. Junaci mogu postojati samo kao dio PRIČE. Možete li zamisliti junaka koji ne pripada nekoj priči? Kako je nastala ova priča? Tko ju je napisao? Zašto je odabrao ovog junaka za ovu specifičnu priču? Koje su mu bile namjere?Priče imaju moć. One oblikuju stvarnost. Naša moralna odgovornost kao moralnih ljudskih bića je da budemo kritični prema njima, da budemo u stalnom traganju za istinom.