Glumac sa 'zaštitnim znakom' napunio 60 godina

Nitko nije savršen, ali neke slavne žene i muškarci s ponosom ističu svoje nesavršenosti.

Dobitnik filmskog Oscara, glumac Forest Whitaker, ima ptozu očnih kapaka, pa mu se jedno oko uvijek čini malo zatvoreno. Ovaj problemčić mogao bi se riješiti operacijom, ali glumac to zasad ne želi učiniti: njegov izgled njegov je zaštitni znak.

Filmski kritičari zato često i spominju Whitakerovo ovješeno lijevo oko: smatraju ga "intrigantnim", a daje mu "pospan, zamišljen izgled". Ovaj problem uzrokovala je bolest zvana razrokost, koja se nekad, netočno, naziva "lijenim okom".

Inače Forest Steven Whitaker rođen je na današnji dan prije 60 godina, 15. srpnja 1961. u Longviewu, Teksas.

Kad su mu bile četiri godine njegova se obitelj preselila u Los Angeles.

Kao tinejdžer je svaki dan putovao iz Carsona u pretežito bjelačku srednju školu, Palisades na zapadu Los Angelesa. U srednjoj školi igrao je američki nogomet s Jayom Schroederom, budućim NFL profesionalcem.

Gluma umjesto američkog nogometa

Zainteresirao se za glumu u srednjoj školi, a matutirao je 1979., nakon čega se upisao na koledž Cal Poly, Pomona, uz nogometnu stipendiju, ali je odustao zbog ozljede leđa.

Primljen je na glazbeni konzervatorij sveučilišta u Južnoj Karolini (USC) gdje je studirao operu kao tenor. Diplomirao je 1982. Osim toga, zaradio je i stipendiju za podružnicu Drama Studio London na Berkelyju, Kalifornija.

Whitaker je često glumio u filmovima poznatih redatelja s poznatim glumcima. U prvoj ulozi glumio je igrača američkog nogometa u tinejdžerskoj komediji Amy Heckerling iz 1982., Fast Times at Ridgemont High. U tom filmu nastupio je sa Nicolasom Cageom, Seanom Pennom i Phoebe Cates.

Godine 1986. se pojavio u filmu Martina Scorsesea, Boja novca (s Paulom Newmanom i Tomom Cruiseom), i ratnoj drami Olivera Stonea, Vod smrti. Sljedeće godine nastupio je s Robinom Williamsom u komediji Dobro jutro, Vijetname.

Godine 1988. je odigrao glavnu ulogu glazbenika Charlieja Parkera u filmu Clinta Eastwooda, Bird. Kako bi se pripremio za ulogu, povukao se u jedno potkrovlje sa krevetom, kaučom i saksofonom, a osim toga je dugo proučavao Parkerovu biografiju te pohađao lekcije iz saksofona.

Bila je to uloga koja je ocijenjena "izvanrednom", a zaradio je nagradu za najboljeg glumca na filmskom festivalu u Cannesu i nominaciju za Zlatni globus.

Rad sa slavnim redateljima

Whitaker je i u devedesetima nastavio raditi sa slavnim redateljima. Neil Jordan angažirao ga je za glavnu ulogu "Jodyja" u svom filmu iz 1992., Plačljiva igra. Kritičar Todd McCarthy, iz časopisa Variety, opisao je Whitakerov nastup kao "srčan", "duboko emocionalan" i "jednostavno strašan".

Bio je 1994. godine član glumačke ekipe koja je prva u povijesti dobila nagradu Nacionalnog odbora kritičara za najbolji glumački ansambl u filmu Roberta Altmana, Pret-a-Porter. Godine 1995. je glumio u filmskoj adaptaciji romana Paula Austera, Dim, redatelja Waynea Wanga.

Whitaker je 1999. glumio mafijaškog ubojicu koji slijedi samurajski kodeks u filmu Put samuraja, redatelja Jima Jarmuscha. Mnogi smatraju kako je ta uloga odlično sjela Whitakeru. Kao i za Bird, ponovno se uživio u život svog lika - proučavao je istočnjačku filozofiju i meditirao satima.

Jarmusch je u intervjuima rekao kako je razrađivao glavnu ulogu imajući Whitakera u glavi; u recenziji New York Timesa je pisalo: "teško je sjetiti se drugog glumca koji bi mogao odigrati hladnokrvong ubojicu s toliko topline i humanosti."

Sljedeći mu je nastup bio u filmu koji je proglašen "najgorim filmom ikad", Battlefield Earth iz 2000., zasnovan na istoimenom romanu L. Rona Hubbarda. Film je bio žestoko kritiziran kao komercijalan, a kritike su bile katastrofalne.

Oscar za ulogu diktatora

Godine 2002. je nastupio u trileru Joela Schumachera, Telefonska govornica, zajedno s Kieferom Sutherlandom i Colinom Farrellom. Iste godine pojavio se u Sobi panike s Jodie Foster. Njegova izvedba u ulozi negativca ocijenjena je kao "profinjena kemija agresije i empatije".

Whitakerov najveći uspjeh do danas je film iz 2006., Posljednji kralj Škotske. Da bi se pripremio za ulogu diktatora Idija Amina, Whitaker se zdebljao dvadesetak kilograma, naučio svirati harmoniku te se bacio na učenje.

Pročitao je knjige o Aminu, gledao vijesti i dokumentarne materijale, proveo neko vrijeme u Ugandi gdje se susreo s Aminovim prijateljima, rođacima, generalima, ali i žrtvama; osim toga, naučio je i svahili i svladao Aminov istočno-afrički naglasak.

Njegova izvedba donijela mu je 2007. Oscara za najboljeg glavnog glumca, čime je postao četvrti tamnoputi glumac u povijesti kojem je to pošlo za rukom, nakon Sidneyja Poitiera, Denzela Washingtona i Jamieja Foxxa.

Za tu istu ulogu primio je i Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u drami, nagradu udruženja glumaca, nagradu BAFTA i pohvale Udruženja kritičara New Yorka, Organizacije filmskih kritičara Los Angelesa, Nacionalnog odbora kritičara i organizacije Broadcast Film Critics Association.

Sve u svemu - sjajna karijera

Whitaker se okušao u produciranju i režiranju u devedesetima.

U posljednjem desetljeću uloge je imao u filmu "Posljednja bitka" (2013., sa Schwarzeneggerom), "96 sati: U bijegu" (2014., Liam Neeson, Famke Janssen, Maggie Grace), "Lijevi kroše" (2015., sa Jakeom Gyllenhaaom i Rachel McAdams), "Dolazak" (2016., sa Amy Adams i Jeremyjem Rennerom), franšizi "Ratova zvijezda", "Rogue One: A Star Wars Story" (2016), Black Panther (2018., Marvel, sa Chadwickom Bosemanom, Michaelom B. Jordanom, Lupitom Nyong'o).

Godine 1996. se oženio s glumicom Keishom Nash, koju je upoznao na snimanju filma Blown Away. Whitakerovi imaju četvero djece: dvije kćeri zajedno (Sonnet i True), njegova sina (Ocean), i njezinu kćer (Autumn) iz prijašnjih veza.

Whitaker je vegetarijanac, bavi se jogom, a ima i crni pojas u karateu.