Glumac kojeg je obožavao Hitchcock i kojeg je odbila Sophia Loren

Slavni američki filmski glumac Cary Grant preminuo je na današnji dan prije 35 godina, 29. studenog 1986. godine Davenportu (Iowa, SAD).

U Hollywoodu se javio početkom 30-ih godina 20. stoljeća tumačeći uloge različitog žanra. Godine 1970. nagrađen je specijalnim Oscarom za doprinos filmskoj umjetnosti.

Grant je rođen u engleskom gradu Bristolu 18. siječnja 1904. godine pod imenom Archibald Alexander Leach.

Bio je omiljeni glumac velikog Alfreda Hitchcocka i najveća muška zvijezda svih vremena poslije Humphreyja Bogarta, kako je naveo Američki filmski institut.

No, put do slave nije bio lagan. U knjizi "Cary Grant – biografija", autor Marc Eliot tvrdi da je i sam Grant govorio da bi "volio biti Cary Grant". Jer, do glamurozne ličnosti u koju se preobrazio prevalio je dug put – počevši od siromašnog i teškog djetinjstva u Bristolu.

Njegova majka odvedena je u bolnicu za mentalno oboljele kada je imao osam godina. Sa 14 godina, verujući da je ona umrla, pobjegao je od kuće i oca alkoholičara, te se pridružio akrobatskoj trupi koja je 1929. stigla u New York. Grant se nikada više nije vratio u Englesku, a kao glumac prvo se pojavo na Broadwayu. Brzo je naučio manire bogatih, otmjenih i sofisticiranih muškaraca, pa je već u 31. godini postao holivudska zvijezda.

"Cary je potpuno izmišljeni lik i cijeli život igram tu ulogu. Nema šanse da sam zaista Cary Grant. U svojim sam mislima zlikovac po imenu Archie Leach. Ipak, mislim da je Cary Grant napravio dosta čudesa tijekom mog života", jedna je od njegovih izjava koja se našla u knjizi.

Tijekom burne karijere je četiri puta stao pred oltar, bio je ludo zaljubljen u Sophiju Loren te je zbog naglog temperamenta i narcizma bio i na terapijama. Njegova treća supruga, glumica Betsy Drake, upoznala ga je s psihoterapijama i LSD-jem.

Prije nego se preselio u Los Angeles, učio je glumiti od svojih uzora čije je pokrete kopirao, a čitavo to vrijeme bio je ogorčen zbog odnosa koje je imao s roditeljima prije nego što je otišao u SAD. Tek nakon dugo godina, psihijatru je priznao kako je razlog njegove podvojene ličnosti on sam, a ne njegovi roditelji.

"Shvatio sam da sam sebe činim nesretnim. Imao sam mnoge probleme tijekom godina, no to su bili problemi Archieja Leacha, ne Caryja Granta", rekao je glumac jednom prilikom.

Kada je stigao u Hollywood imao je sreće jer ga je ondje priijetio Paramount, a tijekom jedne godine pojavio se u čak 10 njihovih filmova.

U to je vrijeme započeo vezu s Virginijom Cherrill, koja mu je kasnije postala prva supruga, no u braku su bili samo deset mjeseci.

"Bila sam zaljubljena u Caryja, no on je bio zaljubljen u sebe i nisam imala šanse", rekla je glumica nakon razvoda.

Drugi put je u bračnu luku uplovio s Barbarom Hutton, koja se kasnije požalila kako Cary nije niti malo zabavan u privatnom životu kao što je to na filmu. Ni njihov brak nije potrajao dugo, a glasine o Grantu počele su sve više kružiti Hollywoodom.

Kolege ga nisu voljele zbog naglog temperamenta te zbog toga što bi se uvijek previše napio te bi bio neugodan. Mnogi su smatrali i da je škrt.

Njegov treći brak s Betsy Drake bio je osuđen na propast od samih početaka zbog jednog putovanja. Na samome početku braka otišao je snimati film u Španjolsku, a kolegica mu je bila Sophia Loren. Zaljubio se u nju na prvi pogled. Čak ju je i zaprosio, no ona je bila ludo zaljubljena u talijanskog prodcenta Carla Pontija. Grant je bio bijesan jer ga nikada nitko dotad nije odbio.

Četvrti je put pred oltar stao s glumicom Dylan Cannon, a kleknuo je kada ju je vidio u jednom TV showu. Zajedno su dobili kćer Jennifer koju je Cary obožavao, no svojoj četvrtoj supruzi nije bio dobar muž.

Na filmu se isticao lakoćom nastupa, 1930-ih postao je jednom od vodećih zvijezda screwball-komedije u ulogama simpatičnih i ironičnih junaka, npr. Strašna istina (The Awful Truth, 1937) L. McCareyja i Philadelphijska priča (The Philadelphia Story, 1940) G. Cukora te u filmovima Silom dadilja (Bringing Up Baby, 1938), Njegova djevojka Petko (His Girl Friday, 1940) i Bio sam muška ratna nevjesta (I Was a Male War Bride, 1949) H. Hawksa.

Širok glumački raspon pokazuje i u trilerima A. Hitchcocka: prikrivenu zloću u Sumnji (Suspicion, 1941), hladnokrvnost u Ozloglašenoj (Notorious, 1946) te ležernost u Držite lopova (To Catch a Thief, 1955) i lakomislenost u Sjever-sjeverozapad (North by Northwest, 1959).

Povukao se iz glumačkog života 1966. godine. Nekoliko dana prije smrti izjavio je kako žali što je uopće imao glumačku karijeru te je poželio da je bio bolji čovjek, otac i suprug.