Gdje ćeš bolje reklame: Film koji ne trebate gledati sami

Netflix je 24. siječnja objavio dokumentarac 'Conversations with a Killer: Ted Bundy Tapes' o jednom od najozloglašenijih serijskih ubojica svih vremena Tedu Bundyju. Čini se da je film toliko strašan pa su morali upozoriti svoje gledatelje da ga ne gledaju sami.

Amerikanac Bundy je 70-ih godina silovao i ubio preko 30 žena, a zbog njega je nastao termin ''serijski ubojica''. 

Dokumentarac se temelji na seriji intervjua s Tedom kojeg je njegov vlastiti odvjetnik John Henry Browne (72) nazvao 'samom definicijom bezdušnog zla'. 

Ted je generalno, pišu njegovi biografi, bio povučeno dijete koje nije razumjelo društvene odnose i ljudsku potrebu za prijateljstvom. Nakon završene srednje škole, 1965. je upisao fakultet i politički se angažirao. Nakon što ga je jedna djevojka napustila zbog 'neambicioznosti' jer je napustio fakultet, Ted je nastavio naporno raditi, da bi nekoliko godina kasnije opet upisao fakultet - ovoga se puta odlučio za psihologiju. Bio je vrlo posvećen studiranju i ubrzo je postao vrlo omiljen i cijenjen čak i među svojim profesorima. 

U isto je vrijeme počeo raditi na liniji za pomoć onima koji su odlučili počiniti samoubojstvo, a njegovi suradnici iz tog vremena Teda su se prisjećali kao 'nježnog čovjeka punog suosjećanja'. Nakon uspješno završenog studija psihologije, Bundy je upisao pravni fakultet.

No, do travnja 1974. u potpunosti je prestao dolaziti na predavanja. U isto vrijeme, diljem Pacifičkog sjeverozapada počele su nestajati ženske osobe.

Nakon nekoliko nestalih djevojaka paniku su napokon digli mediji, pa je i policija odlučila 'staviti u brzinu više'. Uskoro su imali detaljnu ilustraciju i opis osumnjičenika, kao i njegove prepoznatljive Volkswagen Bube.

Ted Bundy svoje je prve žrtve ubio 1974., kada je imao 27. godina. Dotad je, objasnio je kasnije, savladao sve vještine koje su mu bile potrebne da ubije i sakrije dokaze. Svaki mjesec nestala je u prosjeku jedna njegova kolegica. Njih je prvo dugo i detaljno proučavao i uhodio, a onda bi stekao njihovo povjerenje. Djevojke je otimao i ubijao po špranci. Sve bi ih onesvijestio udarcem u glavu nakon čega bi ih silovao bilo šipkom, bilo spolovilom.

Na taj je način ubio prvih šest djevojaka, a sve su bile u ranim 20-im godinama ili mlađe, a Bundy je radio u državnoj agenciji koja se bavila pronalaskom nestalih žena.

Policajcu koji ga je uhitio 12. veljače 1978. snuždeno je rekao da mu je žao što ga ovaj nije ubio.

Nakon toga dana Bundy više nikada nije bio na slobodi. Suđenja za njegove brojne zločine otegnula su se sve do 1980. godine. Tada je po treći put osuđen na smrt, a na električnoj je stolici smaknut 1989.

Kroz tih devet godina izazivao je veliku pažnju javnosti te je dao brojen intervjue, kako novinarima, tako i psiholozima i njegovim biografima. Javnost je fascinirao šarmantni, zgodni i obrazovani muškarac čiji je iQ iznosio iznadprosječnih 136.

Na kraju je dokazano da je ubio između 30 i 36 žena, no mnogi istražitelji smatraju da je taj broj bio i mnogo veći - najmračnija pretpostavka seže sve do brojke od 70 žrtava.