Denzel Washington, sin kršćanskog propovjednika, koji je promijenio film

Na današnji dan prije 70 godina, 28. prosinca 1954. u mjestu Mount Vermon, savezna država New York, rođen je američki glumac Denzel Washington.

S ukupno šest nominacija i dva osvojena Oscara, Denzel Washington do danas je najuspješniji afroamerički glumac na polju nagrada Oscar.

Denzel Washington sin je protestantskog pastora Denzela Hayesa Washingtona. Otac je kao svećenik radio od jutra do sutra, a majka Lennis bla je vlasnica frizerskog salona, pa ih je sve troje djece (starija kći Lorice, Denzel i mlađi brat David) viđalo tek po sat-dva dnevno, nakon što bi kasno uvečer dolazili kući.

Bilo mu je 14 godina kad su se roditelji razveli i vrlo je teško podnio raspad obitelji. Bio je frustriran i razapet između oca i majke, buntovan, pa čak i divlji.

Shvativši da ga takav stav lako može odvesti na stranputicu, okrenuo se udruzi Boys and Girls Clubs of America (Američki klubovi za dječake i djevojčice), koja je osnovala klubove za druženje, učenje i igranje za djecu diljem SAD-a. Ondje je našao pravo psihološko utočište.

Majka ga nije mogla financirati u daljnjem obrazovanju, ali je uspio dobiti državnu stipendiju za studij i upisao novinarstvo na Sveučilištu Fordham. Iako je bio predan u odluci da jednom postane novinar, tijekom studija otvorila su se vrata nečega o čemu uopće dotad nije razmišljao: gluma. 

Postao je član studentske glumačke grupe, iako je u međuvremenu diplomirao novinarstvo. Kako ga je gluma sve više privlačila, zapostavio je svoje zvanje i prvi put nastupio kao glumac 1977. u TV filmu "Wilma", a potom u vrlo popularnom TV serijalu "St. Elsewhere", koji se emitirao punih šest godina.

Nakon još nekoliko sporednih uloga na filmu i u kazalištu, prvu važniju ulogu imao je u filmu "Cry Freedom" (Plači, slobodo, 1987.) Richarda Attenbourgha, u kojem je odlično utjelovio slavnog južnoafričkog borca protiv apartheida Stevea Bikoa.

Osim što je u Hollywoodu postajao sve cjenjeniji kao glumac, Denzela Washingtona počeli su mjerkati i drugi, također brojni, a s vremenom i sve važniji sudionici filmske industrije: estetski kirurzi.

Naime, u poplavi i općem trendu pronalaženja idealnog lica, tijela i općenito savršene ljepote, Denzel Washington ponio je titulu najljepšeg crnog glumca filmske prijestolnice.

Stručnjaci su ustanovili da je njegovo lice, prema antropološkim standardima, najbliže savršenom muškom licu i to zbog činjenice da su mu lijeva i desna strana lica gotovo simetrične.

Denzel Washington je početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća doživio, kako sam kaže, "najvažniji susret u životu": upoznao je svoju suprugu, Paulettu Pearson.

Vjenčali su se 1983., a dvije godine kasnije par je dobio prvo dijete, sina Johna Davida. Kći Katia rodila se 1987., a blizanci Olivia i Malcolm rođeni su "neplanski, ali ništa manje dobrodošli" 1991. 

Uz brak koji mu je, očito, nosio mnogo zadovoljstva, Denzel Washington je nastavio briljirati i profesionalno: u filmu "Glory" ("Slava", 1989.) Edwarda Zwicka glumio je narednika Tripa, a njegovo je ostvarenje oduševilo i publiku i kritiku; postigao je uspjeh za koji su mnogi mislili da će crnim glumcima biti nedostižan i dobio Oscara za najbolju sporednu ulogu.

Redatelj Spike Lee dao mu je uloge u filmovima "Još bolji blues" 1990., gdje je briljirao kao jazz-glazbenik, te u "Malcolm X" 1992., u kojem je oduševio kritiku glumeći stvarnog političara Malcolma, za što je dobio i Srebrnog medvjeda u Berlinu.

Carl Franklin ga je angažirao za krimić "Vrag u plavoj haljini" 1995., Alan J. Pakula za triler "Slučaj Pelikan" 1993., Norman Jewison za dramu "Hurricane", 1999., u kojoj je briljirao u istinitoj priči o čovjeku nepravedno osuđenom za tri umorstva, što mu je donijelo Zlatni globus i još jednu nominaciju za Oscara.

Jednom je redatelju zauvijek odbio bilo kakvu suradnju - Quentinu Tarantinu, jer se "u njegovim se filmovima previše upotrebljava izraz nigger (crnčuga), mnogo više nego što to potrebe filma nalažu".

Nakon 2000., Washington je u Hollywoodu imao status kakav se samo poželjeti može: publika ga je obožavala, redatelji cijenili, kritika kovala u zvijezde. 

Iako ga je publika do tada naviknula gledati isključivo kao pozitivca, uglavnom u herojskim ulogama pravednika, mnogi smatraju da je najvažnija Washingtonova uloga upravo ona u kojoj je glumio korumpiranog policajca ("Training day", 2001.), što je akademija odmah i honorirala - dobio je Oscara za najbolju mušku ulogu iste godine.

Bio je to Oscar koji je Washingtonu značio mnogo više nego ijednom dobitniku te prestižne nagrade; naime, do tada je u Hollywoodu samo jedan crni glumac dobio zlatni kipić kao najbolji glumac - bio je to Sidney Poitier (za ulogu u filmu "Ljiljani u polju", 1963.)

Nakon Oscara, zvijezda Denzela Washingtona sjala je još jače, pa su filmovi koje je snimio 2003. ("Out Of Time"), 2004. ("Man On Fire", "Manchurian Candidate"), te 2006. ("Inside Man", "Deja vu") postali uspješnice s milijunskim prihodima.

Knjiga iskupljenja (" The Book of Eli)", 2010.) i "let" ("Flight", 2012.) također su neki od njegovih uspješnih filmova.

Najnoviji uspješni film s njegovom zapaženom ulogom je "Gladijator II".

Denzel Washington se u svome humanitarnom radu posvetio onima kojima, kako neprestano ponavlja, "najviše duguje" - The Boys and the Girls Club of America. Danas je to udruga velike snage, ima više od 3700 podružnica u svih pedeset država SAD-a, a okuplja gotovo deset milijuna djece.