Casablanca slavi 75. rođendan

Casablanca, izvanvremenska priča o ljubavi, gubitku i iskupljenju u doba borbe protiv nacista, film koji mnogi smatraju najboljim svih vremena, premijerno je prikazan prije 75 godina.

Premijera je organizirana na brzinu, 26. studenoga 1942. u New Yorku, kako bi se pokušala iskoristiti saveznička invazija u sjevernoj Africi. Casablanca nije dobro krenula na kino blagajnama, ali je polako osvajala srca diljem svijeta i 1944. godine osvojila je Oscara za najbolji film, režiju Michaela Curtiza i scenarij, piše Hina.

Priču znaju svi: divna i tužna ljubavna priča s Humphreyjem Bogartom i Ingrid Bergman u ulogama Ricka Blainea i Ilse Lund, dvoje ljubavnika čija je veza morala biti žrtvovana zbog borbe s nacistima.

Scenarij Howarda Kocha, Juliusa Epsteina i njegova blizanca Philipa, ističe se i po najvećem broju zapamćenih citata iz nekog filma, od “U tvoje zdravlje, mala!” i “Uvijek ćemo imati Pariz” do “Odsviraj to ponovo, Sam” i “Ovo je početak jednog divnog prijateljstva”.

Pošto je prošle godine umrla Madeleine LeBeau, koja je u filmu igrala odbačenu Rickovu djevojku Yvonne, na životu više nema nikoga iz glumačke postave, ali nasljeđe Casablance nitko ne dovodi u pitanje.

Treći najbolji američki film u povijesti po ocjeni Američkog filmskog istituta, Casablanca i dalje bez problema puni kino dvorane kada se organiziraju posebna prikazivanja.

“To je film koji je hipnotizirao publiku u najcrnjim danima Drugog svjetskog rata, a njegova je poruka i danas relevantna”, kaže američka novinarka Amanda Garrett, specijalizirana za filmove iz zlatnog doba Hollywooda.

“Svaki od brojnih likova u filmu je doveden u neku očajničku situaciju u življenju pod totalitranim režimom i svaki je prisiljen odlučiti kako će reagirati suočen s licem nezamislivog zla”, objašnjava Garrett.

Za snimanje Casablance vežu se mnoge legende, a najpoznatija je da je opipljiva kemija između Bergman i Bogarta bila temeljena na stvarnoj obostranoj privlačnosti.

Članovi njihovih obitelj, uključujući kćer Ingrid Bergman, glumicu Isabellu Rosselini, i pokojnu Lauren Bacall, Bogartovu ljubav života, više su puta kazali da niti Bergman niti Bogart nisu imali neko mišljenje niti o filmu niti o jedno drugome.

Ingrid Bergman, koja je umrla 1982. u 67. godini, ali je i dalje mnogima najljepša glumica u povijesti velikog ekrana, zapravo nije htjela igrati u Casablanci, ali je ulogu prihvatila pošto je izgubila drugu za koju je bila zainteresirana.

Povjesničari filma često ističu da su scenaristi tijekom snimanja neprestano prepravljali i mijenjali scenarij, tako da Bergman ni sama nije znala hoće li na kraju završiti s Ricom ili Victorom Laszlom, likom kojega je igrao Paul Henreid.

Neprestano ih je ispitivala o tome, ali niti oni sami nisu znali što će na kraju iskrojiti. Glumici je stoga rečeno da u završnoj sceni u Rickovom Cafeu ima što je moguće neutralniji izraz lica, a Bergman je scenu odigrala tako da se toj tajanstvenoj facijalnoj ekspresiji svi dive.

“Casablanca ilustirira onodobnu snagu Hollywooda, s odličnim redateljem, sjajnim glumcima, izvrsnim scenarijem, kostimima i scenografijom, koji stopljeni u jedno rezultiraju apsolutno očaravajućim filmom”, rekla je novinarka Nora Fiore.

“To je najbolja počast talentu i kvaliteti starog Hollywooda i važnosti filmova kakve su studiji proizvodili na svom vrhuncu”, kazala je.