Bio je najutjecajniji plesač u povijesti filmskih i televizijskih mjuzikala
Na današnji dan prije 35 godina, 22. lipnja 1987. preminuo je u Los Angelesu legendarni američki glumac Fred Astaire.
Rođen je pod imenom Frederick Austerlitz u Omahi 10. svibnja 1899. kao sin austrijskog useljenika i majke rođene u Americi, njemačkog porijekla.
Astaire je prezime koje su on i njegova sestra Adele Astaire uzeli za svoj vodviljski nastup 1905. Obiteljska legenda to pripisuje ujaku čije je prezime bilo "L'Astaire"
Njegova scenska i kasnija filmska karijera trajala je 76 godina, i u tom je razdoblju snimio 31 glazbeni film. Posebno ga se povezuje s Ginger Rogers, s kojom je snimio deset filmova, koji su revolucionirali žanr glazbenih filmova.
George Balanchine i Rudolf Nurejev ocijenili su ga kao najboljeg plesača 20. stoljeća, a općenito ga se smatra najutjecajnijim plesačem u povijesti filmskih i televizijskih mjuzikala. Američki filmski institut proglasio ga je petom najvećom muškom filmskom zvijezdom u povijesti.
Od 1906. nastupao je sa sestrom Adele kao plesački par u vodviljima i broadwayskim mjuziklima.
Pošto se ona povukla, započeo je 1933. filmsku karijeru te je, vrstan komičar iznimne elegancije pokreta, a istodobno profinjen i energičan plesač, s Ginger Rogers kao partnericom nastupio do 1939. u devet glazbenih komedija (i još jednoj 1949), npr. Vesela razvedenica (The Gay Divorcee, 1934), Cilindar (Top Hat, 1935), Slijedi flotu (Follow the Fleet, 1936), Hoćemo li zaplesati? (Shall We Dance, 1937), svi Marka Sandricha, te Doba svinga (Swing Time, 1936) Georgea Stevensa.
U njima je izgradio tip ležernog i optimističnog urbanog muškarca kakav je nastavio tumačiti uz druge partnerice, Ritu Hayworth, Eleanor Powell, Lucille Bremer, Judy Garland (Uskršnja parada – Easter Parade, 1948., Charlesa Waltersa), Cyd Charisse (Diži zavjesu – The Band Wagon, 1953., Vincentea Minnellija), Leslie Caron, Audrey Hepburn (Smiješno lice – Funny Face, 1957., Stanleya Donena).
Kao plesač posebno prirodan u trenutcima prijelaza iz neplesnih u plesne dijelove prizora, znatno je pridonio integriranju glazbenih točaka u radnju te je razvio plesački stil od stiliziranijeg (s iskorakom na vršcima prstiju) prema realističnijem, tzv. tvrdomu koraku.
Okušao se i u neglazbenim komedijama te u dramskim ulogama.
Dobitnik je počasnog Oscara 1950. te priznanja za životno djelo Američkoga filmskoga instituta 1981.
