Bio je i ostao jedan od dvojice redatelja koji su dobili po tri Oscara

Proslavljeni filmski redatelj William Wyler rođen je na današnji dan prije 120 godina, 1. srpnja 1902. u Mülhausenu u Elsassu, koji je u vrijeme njegova rođenja bio dio Njemačke, a danas pripada Francuskoj.

Wyler je rođen kao Wilhelm Weiller u židovskoj obitelji. Bio je rođak, po majčinoj strani, Carla Laemmlea osnivača studija Universal Pictures. Uspješno je iskoristio obiteljske veze i postao najmlađi redatelj u Universalu.

Prvo je radio u pariškom predstavništvu tvrtke Universal, a u Hollywood je došao 1923. te je isprva bio asistent režije, a režirao je samostalno od 1926.

Ugled je stekao melodramama suvremene tematike, karakterističnima po istančanoj psihološkoj raščlambi likova: To troje (These Three, 1936), Dodsworth (1936), Ulica bez izlaza (Dead End, 1937).

Od melodrame Jezabel (1938), s radnjom na američkome Jugu prije građanskoga rata, vremenski i prostorno proširio je tematiku pa je režirao adaptaciju romana E. Brontë Orkanski visovi (Wuthering Heights, 1939), melodramu s radnjom u Malaji Pismo (The Letter, 1940), prema W. S. Maughamu, vestern Zapadnjak (The Westerner, 1940) te adaptaciju drame L. Hellman Male lisice (Little Foxes, 1941), s radnjom na Jugu potkraj XIX. st. i uporabom dubinske mizanscene kojom je podupirao dramski učinak.

Za II. svjetskog rata režirao je melodramu s radnjom u ratnoj Britaniji Gospođa Miniver (Mrs. Miniver, 1942., Oscar za režiju) te dva dokumentarna filma, a nakon povratka iz rata Najbolje godine našeg života (The Best Years of Our Lives, 1946., Oscar za režiju), o problemima ratnih veterana, vrhunski primjer stilski razrađene težnje prema realizmu u hollywoodskom filmu (ponovno s dramski i vizualno efektnom uporabom dubinske mizanscene).

Slijedile su nove adaptacije, npr. Nasljednica (The Heiress, 1949), prema W. Irvingu, i Carrie (1952), prema Th. Dreiseru, pa romantična komedija Praznik u Rimu (Roman Holliday, 1953), Prijateljsko uvjeravanje (Friendly Persuasion, 1956., Zlatna palma u Cannesu), o kvekerskoj obitelji za Američkoga građanskog rata, te raskošne produkcije vesterna Velika zemlja (Big Country, 1958) i povijesnog spektakla Ben-Hur (1959., Oscar za režiju).

Treba istaknuti kako je "Ben-Hur" zaradio 11 Oscara (što je još uspjelo jedino filmovima "Titanic" 1997.g. i "Gospodar prstenova: Povratak kralja" 2003.g.).

Do povlačenja 1970. istaknuo se još psihološkim trilerom Kolekcionar (The Collector, 1965) i mjuziklom Smiješna djevojka (Funny Girl, 1968).

Jedan od najistaknutijih američkih redatelja zvučnoga razdoblja, osobito značajan kao vješt adaptator književnih predložaka te inovator na području mizanscene.

Wyler je zapamćen i po tome što su tri filma koje je on režirao osvojili nagrade Oscar za najbolji film, što je uspjelo još samo jednom redatelju (John Ford): "Ben-Hur", "Najbolje godine naših života" i "Gospođa Miniver". Postoje dvanestorica redatelj čija su po dva filma osvojila nagradu.

Preminuo je 27. srpnja 1981. godine u Los Angelesu.