Sjećanje na velikog redatelja: Neki to doista vole vruće

Slavni filmski redatelj i scenarist austrijsko-židovskoga podrijetla, Billy Wilder (pravo ime Samuel), preminuo je na današnji dan prije 20 godina, 27. ožujka 2002. u Los Angelesu.

Rođen je u mjestu Sucha u Poljskoj (u tadašnjoj Austro-Ugarskoj) 22. lipnja 1906. godine, a nakon što je napustio fakultet novinarstva u Beču, preselio se u Berlin, gdje je počeo honorarno pisati kriminalističke i sportske priče za lokalne novine te je ubrzo dobio redovni posao u jednom berlinskom tabloidu.

Nakon dolaska nacista na vlast, Wilder se preselio u Pariz (1933.) te zatim u SAD (1934.). Wilderova majka, baka i očuh su umrli u koncentracijskom logoru u Auschwitzu.

U Hollywoodu je postao jedan od vodećih scenarista komedija. Neprekinutu redateljsku karijeru (svim je filmovima i koscenarist) započeo je 1942. komedijom Major i djevojčica (Major and the Minor).

Do početka 1950-ih filmovi mu se uglavnom odlikuju melodramskim ili groteskno-ciničnim komponentama; najzapaženiji su reprezentativni film noir Dvostruka obmana (The Double Indemnity, 1944), psihološki Izgubljeni izlet (The Lost Weekend, 1945., Oscari za najbolji film i režiju), o alkoholizmu, Bulevar sumraka (Sunset Blvd., 1950., Oscar za scenarij), o Hollywoodu, As u rukavu (Ace in the Hole, 1951), o svijetu novinarstva, te ratni zatvorski film Stalag 17 (1953).

Od sredine 1950-ih posvetio se komedijama: romantičnima Sabrina (1954) i Ljubav popodne (Love in the Afternoon, 1957), te Apartman (The Apartment, 1960., Oscari za najbolji film, režiju i scenarij) i Slatka Irma (Irma La Douce, 1963), u kojima je romantiku naglašenije prožeo ironijom, te burlesknim, pa i grotesknim komedijama: Neki to vole vruće (Some Like It Hot, 1959), Jedan, dva, tri (One, Two, Three, 1961), Kolačić sreće (The Fortune Cookie, 1966).

Žanrovske su iznimke u tom razdoblju sudska drama Svjedok optužbe (Wittness for the Prosecution, 1957) i melodrama Fedora (1978), o sudbini filmske zvijezde, s dojmljivim ugođajem rezignacije.

Izdvajao se čestom uporabom unutarnjega monologa likova, smještanjem radnje u europske ambijente, stalnim motivom obmane, neprestanim nagnućem ironiji i cinizmu.

Ostali važniji filmovi: Međunarodna afera (A Foreign Affair, 1948), Sedam godina vjernosti (Seven Year Itch, 1955), Privatni život Sherlocka Holmesa (The Private Life of Sherlock Holmes, 1970).

Od 1970-ih karijera mu je u silaznoj putanji. 1970. snima svoj projekt snova, krimi komediju Privatni život Sherlocka Holmesa, u originalu dugu preko tri sata, skraćenu od producenata za punih sat vremena.

Posljednja istaknuta ostvarenja Billyja Wildera su filmovi Avanti! (1972.) i Fedora (1978.).

Wilder je osvojio 6 Oscara, 3 Zlatna globusa i BAFTA-u.