Postoje neke bitnije vatre

10.7. – Ponedjeljak

Njemačka želi građansku BiH i zbog toga se posvađala s Hrvatskom. Otprilike tako zvuče komentari novih njemačkih inicijativa za preustroj našeg kaosa. Navodno je Turska uspjela uvjeriti Njemačku kako to BiH treba izgledati. A onda je to kod nas, kao i obično, zaustavilo dijelom sav drugi život.

Nitko nije skočio pa rekao da se Turska i Njemačka miješaju u unutarnje stvari BiH kako se to skače na bliže države. Nitko nije rekao, a nije imao valjda ni uporišta, da mi trebamo i znamo odlučivati sami o sebi. A nitko neće ni reći da smo mi uvijek ratovali ne želeći biti netko drugi.
Na kraju smo nitko.

11.7. – Utorak

Srebrenica. Opet su se demoni nadvili nad BiH. I opet, po tko zna koji put, politika zvecka kostima mrtvih da bi sebe držala na životu.

12.7. – Srijeda

Milorad Dodik i Dragan Čović, (trenutni) lideri Srba i Hrvata u BiH, učvrstili su na sastanku u Mostaru svoje savezništvo. Podržavaju jedan drugoga i otvoreno napadaju trećega. Treći, pak, Bakir Izetbegović, poručuje kako s njime neće biti priče tek tako.

Neki tvrde kako će ovo samo osnažiti Prvog u Bošnjaka koji nikako ne želi biti Drugi. No, dovoljno je Izetbegoviću da sve namjere dvojca iz Mostara proglasi neprijateljskim pa da njegov narod, po tko zna koji put, doživi amneziju i zaboravi što je sve Bakir napravio na svoju (i Sebijinu) ruku i na njihovu štetu.

13.7. – Četvrtak

Netko je na cesti stao i buljio u predsjednika Federacije BiH (možda najbesmislenije titule u besmislenim titulama pretrpanoj zemlji). Obrušio se potom Marinko Čavara na medije jer se, eto, nisu raspisali o misterioznom praćenju na auto-putu i optužio ih da bi se raspisali da je imao prometnu i pokupio neki prometni znak.

No, pisali su mediji kako je Čavara ima prometnu nesreću u Hrvatskoj upravljajući službenim automobilom sam, što nije smio. Ali se tada mediji nisu obrušili na njega jer šuti.

S druge strane, jako je čudno da je predsjednik Federacije pressicu održao danima nakon incidenta, a da je onda policija nakon njegova obraćanja priopćila kako je sumnjivac uhićen ubrzo nakon misterioznog buljenja na cesti. Toliko o tome koliko tko koga ozbiljno shvaća.

Čavari je, kaže, čudno što ne cure informacije. Lakrdija od države, lakrdija od prijetnje, lakrdija od lakrdije i informacije.

14.7. – Petak

Bakir Izetbegović je rekao kako nam u BiH ne treba ništa pod dva krova pa ni dva naroda. Pitanje je samo kako izabrati koji narod biti.

I dok Izetbegović u Glamoču govori kako trebamo živjeti kako smo živjeli proteklih tisuću godina, a jedva smo preživjeli sva klanja koja smo si pripremili, u Sarajevu se po jednim krovom napada žena jer je razgolitila rame. Čini se kako mnogi misle se moramo vratiti unazad tisuću godina.

15.7. – Subota

Gori Hercegovina. Vatrogasci se bore s vatrenima stihijama. Helikopter jedan dan gasi, drugi se dan popravlja. Nitko od vlasti nije rekao niti slovo. Postoje neke bitnije vatre.

16.7. – Nedjelja

Marin Čilić je izgubio u finalu Wimbledona. Da se suprotstavi Federeru spriječio ga je žulj. Čilić se nije predao, ali su se predali oni što su analizirali je li Čilić iz Hrvatske ili Hercegovine. Nakon meča, on je otišao zacijeliti prazninu i žulj u Monte Carlo.