Siloviti prisvajaju BiH

Nedavno održani sastanak u Laktašima okončan je neslavno, katil-fermanom iz američkog veleposlanstva u Sarajevu, o čemu sam nedavno i pisao. Postavlja se pitanje čime je ovaj postupak motiviran. Navodno, po tvrdnjama američke strane, ne može se mijenjati način člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, bez da se promijeni Ustav, iako je svima jasno da za takvo nešto nikada neće biti uvjeta.

Uvreda zdravom razumu

Međutim, ovo licemjerno pozivanje na Ustav i na Dejtonski sporazum je poprilična uvreda zdravom razumu, jer da su se "očevi" tog sporazuma pridržavali toga, ne bi, da navedem samo jedan primjer, nikada došlo do fenomena Komšić, jer je riječ o neustavnom aktu. Sve one isprazne priče o "legalitetu" i "legitimitetu" namijenjene su onima s koeficijentom inteligencije koji ne prelazi razinu sobne temperature, tako da je ovdje riječ o jeftinoj izlici.

Predstavnici takozvane "Trojke", dok se još ni toner na zapisnicima iz Laktaša nije do kraja osušio, već su davali pomalo kolebljive izjave, a nakon "intervencije" iz američkog veleposlanstva, doslovce su prevrnuli ploču. Ova smiješna posada bez kormilara, ako na trenutak zaboravimo na američko veleposlanstvo, neodoljivo podsjeća na ovce iz Orwellove besmrtne alegorije "Životinjska farma", svijeta u kojem postoje tek dvije (političke) kaste: servilni, koje simboliziraju ovce, i "siloviti" koje predstavljaju svinje.

A onda je, da ne bi došlo do bilo kakve zabune, u Bosnu i Hercegovinu stigao Jim O’Brien, pomoćnik američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove, kojega su Komšićevi i Izetbegovićevi mediji odmah po dolasku počeli titulirati kao "oca Daytona". Taj cirkus s "očevima Daytona" traje još od potpisivanja tog sporazuma. Riječ je o "čedu" koje ima barem tri-četiri certificirana oca, pa jedan više ili manje ne mijenja ništa na stvari. Ipak, da stvari ne bi ostale nedorečene, treba spomenuti da se u knjizi "The Road to the Dayton Accords: A Study of American Statecraft" Dereka Cholleta, Jim O'Brian, najnoviji "otac Daytona" spominje samo na jednom mjestu, kao osoba koja je zajedno s Richardom Holbrookeom otputovala u New York, gdje se sastao s delegacijom Vlade Republike BiH, koju je predvodio Muhamed Šaćirbegović.

Plin

Pitanje je zbog čega je O'Brian doputovao iz SAD-a u Bosnu i Hercegovinu, jer iz dosadašnjeg iskustva znamo da je bošnjačka politička elita dosada svaki put bespogovorno izvršavala instrukcije dobivene iz američkog veleposlanstva, bez obzira išle im u prilog ili ne, kao što se to dogodilo i u ovom slučaju. Trebamo li i u ovom slučaju imati na umu onu čuvenu izjavu kako, da bi došli do istine, uvijek treba pratiti "trag novca"?

O'Brian je u Bosnu i Hercegovinu doputovao, čini se, isključivo zbog Dragana Čovića, predati mu neku vrstu "ponude koja se ne odbija", uvjetujući zapravo izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda Čovićevim odustajanjem od projekta Južne plinske interkonekcije kojim bi se ukapljeni plin s otoka Krka transportirao prema Bosni i Hercegovinu. Amerikanci od Čovića traže da prepusti Južnu interkonekciju BH-Gasu sa sjedištem u Sarajevu, čime bi Amerikanci, za pretpostaviti je, imali punu kontrolu nad ovim strateškim projektom, koji je naglo dobio na važnosti nakon otpočinjanja ruske agresije na Ukrajinu i blokade putova kojima je ruski plin dopreman u Europu.

U ovom slučaju, mrkva je nešto što Hrvatima pripada po Ustavu, a batina sankcije američke strane. Čović je, kako stoje stvari u ovom trenutku, rezolutno odbio američku "ponudu", pri čemu, pretpostavljam, ima unisonu podršku svih Hrvata u Bosni i Hercegovini, uključujući i moju, bez obzira na otvorenu i grotesknu koruptivnu praksu HDZ-ovih kadrova od lokalne pa do najviših razina, ako je suditi samo po onim slučajevima što raznoraznim kanalima dospiju do javnosti, koja će Hrvate u Bosni u dogledno vrijeme svesti na razinu statističke pogreške.

Amerikanci i Čović zaslužili jedni druge

Naravno, nije mi ovdje nikakva namjera braniti Dragana Čovića i njegov HDZ, jer su po svemu ovakvi Amerikanci i ovakav Dragan Čović zaslužili jedni druge, kao dvije strane jedne te iste medalje: borba protiv korupcije mora se rukovoditi načelnim stavovima, odnosno ne smije biti predmet trgovine, jer inače nema smisla.

Predstavlja li O’Brienov dolazak u Bosnu i Hercegovinu "novi kurs američke politike u regiji i BiH", pitaju se ovih dana Komšićevi i Izetbegovićevi "analitičari", kojima je ovakva američka politika došla kao kec na desetku, politika koja je u potpunosti urušila vjerodostojnost i autoritet "Trojke", koji su sada, poput Orwellovih ovaca, onu mantru iz Laktaša ("Četiri noge dobre - dvije noge loše"), preko noći promijenili u njezinu suprotnost ("Četiri noge dobre - dvije noge bolje").

Američka vanjska politika, barem ona koju nam je u proteklom razdoblju "demonstrirao" Jim O’Brien, novi-stari "tatica Daytona", nije se promijenila još od vremena dolaska prvih doseljenika iz Europe u Ameriku. Godine 1626., europski su doseljenici od američkih domorodaca kupili otok Manhattan, površine 59,5 četvornih kilometara, za šaku bižuterije vrijednu, pretvorenu u današnju valutu, oko 24 dolara. BDP New Yorka, čiji je Manhattan dio, na godišnjoj razini danas iznosi oko 1.200 milijardi dolara. Pa vi procijeniti kolika je zarada u spomenutom slučaju.

Manje zlo

Ove godine održavaju se američki predsjednički izbori, koji se u Bosni i Hercegovini uvijek promatraju pod povećalom. Naglo iz svojih rupa izmile "analitičari" koji nam onda s visoka objašnjavaju što je nama Donald Trump, a što Joe Biden. Spomenuo sam njih dvojicu, jer je već sada manje-više jasno da će američki građani i ovaj put birati po načelu "manjeg zla" između njih dvojice. Je li to Donald Trump, čija je bijesna rulja prije nekoliko godina upala u Bijelu kuću, ili je to Joe Biden, senilni i izgubljeni starac kojemu se umjesto Gospe ovih dana ukazuje Angela Merkel? Stoga nije pretjerano reći kako je u ovom trenutku itekako upitan demokratski legitimitet SAD-a koje i dalje, usprkos svemu, uporno šalju svoje emisare po svijetu da dilaju domorocima demokraciju po principu "ja tebi - ti meni".

Pogotovo danas, kada se famozni "Pax Americana" pretvorio u "war Americana". Robert Francis Kennedy Jr., rođen 1954. godine, sin američkog državnog odvjetnika i senatora Roberta F. Kennedyja i nećak američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i senatora Teda Kennedyja, koji će na predstojećim predsjedničkim izborima nastupiti kao neovisni kandidat, u jednom intervjuu koji je nedavno dao, izjavio je sljedeće:

"Dopustite mi da vam ispričam što se dogodilo uoči rata u Ukrajini. Lagali su nam. Jer rečeno nam je: o da, ovaj zli Putin pokušava preuzeti Europu, a ovo je njegov prvi korak prema obnovi sovjetskog imperija." "Je li to laž?" upitali su ga novinari. "Da", rekao je Kennedy: "Ovo je isti onaj stripovski opis Sadama Huseina u Iraku, u ratu s kojim smo jednostavno prevareni. Od tog trenutka mi uvodimo NATO u 14 zemalja. Zašto to radimo? Jer kada primite novu zemlju u NATO, ona mora potpisati ugovor da će sve oružje koje kupi ispunjavati NATO specifikacije, što znači da morate kupiti oružje od velikih američkih vojnih pogona koji profitiraju od rata."

Zagledani u novčanike

(Nedavno je i papa Franjo progovorio nešto o ovome, navodeći vojno-industrijske komplekse kao glavni razlog postapokaliptičnog stanja u današnjem svijetu.)

Naslov ove kolumne parafraza je naslova kultnog romana "Siloviti prisvajaju nebo" velike američke spisateljice Flannery O'Connor, koji govori o neosviještenom religijskom fanatizmu i ljudskoj isključivosti. Za moto svog romana, jednog od najvažnijih romana američkog 20. stoljeća, Flannery O'Connor uzela je rečenicu iz "Evanđelja po Mateju": "Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju." Siloviti, uključujući tu uz one američke i sve druge, prije svih kineske i ruske, da se nadovežem na Falnnery O'Connor, u današnjem svijetu, čini se, prisvojili su sve, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, i nitko im više ne stoji na putu. Pogotovo to nije Dragan Čović sa svim svojim ministrima i miništricama fatalno zagledanim u vlastite novčanike.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.