Kvaka 22

Orr bi bio lud kad bi još izvršavao borbene zadatke, a duševno zdrav kad ih ne bi izvršavao, ali ako je bio zdrav, morao ih je izvršavati. Ako ih je izvršavao, bio je lud pa nije morao; ali ako ih nije htio izvršavati, bio je duševno zdrav i morao je. Yossarian je bio duboko potresen apsolutnom jednostavnošću klauzule Kvake 22 i zazviždao je u znak divljenja.

Joseph Heller, Kvaka 22

Već sam u par navrata, ranije, pisao o bosanskohercegovačkoj političkoj stvarnosti koristeći najpoznatiji književni paradoks, kvaku 22 (catch-22), koja je kao pojam ušla u brojne rječnike diljem svijeta, uključujući i hrvatski. Pojam označava paradoksalnu situaciju, bez vidljivog izlaza, zbog kontradiktornih činjenica koje se nadovezuju jedna na drugu, tako da se svaki put vratite na početak. Kvaka 22 izvedena je iz čuvene logičke zagonetke po kojoj je nemoguće odrediti što je starije, kokoš ili jaje. Ako je starije jaje, iz kojeg se izleglo pile, odnosno nastala kokoš, postavlja se pitanje tko je snio to jaje.

Što je starije?

U Hellerovu kultnom romanu, čija se radnja odvija za vrijeme Drugog svjetskog rata, glavni junak John Yossarian, pilot američkog ratnog zrakoplovstva, želi izbjeći opasne ratne misije pretvarajući se da je lud. Međutim u bolnici shvati kako su vojne vlasti klauzulom Kvaka 22 doskočile svim sličnim pokušajima. Dakle, ukoliko se pravite ludi da bi izbjegli ratnu misiju, to onda znači da ste savršeno zdravi, pa je morate izvršiti. A ako idete u samoubilačku vojnu misiju, to, po Yossarianu, znači da ste ludi, i kao takvi je ne morate izvršavati.

U našem slučaju ne postavlja se pitanje što je starije, što nije odlučujuće, Schmidtov zakon ili kršenje Ustava Bosne i Hercegovine od strane Milorada Dodika i njegovih najbližih suradnika, Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, i Radovana Viškovića, predsjednika Vlade Republike Srpske, za kojima su sarajevske vlasti raspisale tjeralicu koju je Interpol odbio potvrditi, pozivajući se, navodno, na statut Interpola kojim je zabranjen politički progon. Na sličan način, primjerice, Interpol je odbio prije sedam-osam godina raspisati tjeralicu za katalonskim premijerom Carlesom Puigdemontom kojega su španjolske vlasti optužile za pobunu protiv Španjolske.

Predsjednik Vlade Federacije BiH Nermin Nikšić, gostujući na Face televiziji, govorio je i o aktualnoj političkoj krizi čije ključeve u ovom trenutku drži HDZ koji kao protuuslugu traži izmjene neustavnog Izbornog zakona. "Ne vidim smisao u tome da mijenjamo Izborni zakon, a da pri tome uvedemo novu podjelu i dodatnu diskriminaciju. Zašto, naprimjer, Hrvat iz HDZ-a ne bi mogao biti izabran u Predsjedništvo iz Tuzlanskog kantona?" izjavio je Nikšić.

Nikšićeva briga za Hrvate

Dirljiva je Nikšićeva briga za tuzlanske Hrvate, ili one goraždanske, koji su svedeni na statističku pogrešku. Što je s mostarskim ili bugojanskim Hrvatima? Ili, da primijenimo sličnu logiku, zbog čega ne bi konjički Srbin mogao biti izabran u Predsjedništvo BiH? Na glupa pitanja ne postoji pametan odgovor, što je i sukus cijele ove priče, čega je svjestan i sam Nikšić.   

Slična, tupava argumentacija, kakve smo se naslušali od sarajevskih političara u posljednjih dvadesetak godina, a koja predstavlja grubo vrijeđanje zdravog razuma, ne prolazi više nigdje. Opsesivno, paternalističko bavljenje drugima, u ovom slučaju Hrvatima od strane političkih predstavnika većinskih Bošnjaka, mogli bismo, čak, nazvati i fašizmom, da taj pojam nije do kraja profaniran upravo od strane Nermina Nikšića i sličnih "antifašista".

Nikšićeva "argumentacija" tek je pokazatelj kako sarajevska politička čaršija ne želi odustati od preglasavanja Hrvata, dok s druge strane guraju u vatru Borjanu Krišto, predsjedateljicu Vijeća ministara BiH, od koje zastupnici Trojke u Parlamentarnoj skupštini BiH, praveći se ludi, traže da imenuje novog ministra sigurnosti iz reda republičkosrpske oporbe, čime će se, je li, politička situacija razriješiti sama od sebe, da će se Dodik mirno predati sarajevskim vlastima, poštujući autoritet Borjane Krišto. Tužno.

Tragikomični igrokaz

Istovremeno, u režiji bosanskohercegovačkog ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, odigrao se tragikomični igrokaz s njemačkom saveznom ministricom Annom Luhrmann koja je stigla u Banju Luku na sastanak s republičkosrpskom oporbom, koju su vlasti Republike Srpske proglasile "personom non gratom" i potjerale iz Banje Luke. U kojem je svojstvu njemačka ministrica stigla u Republiku Srpsku i tko ju je tamo poslao, nije poznato. Pokušajte zamisliti obrnutu situaciju, da netko iz vodstva Republike Srpske, Nenad Stevandić, na primjer, ode u Bundestag na sastanak s AfD-om.

Uslijedila je žestoka "diplomatska ofenziva" Elmedina Konakovića, koji je napisao poduže pismo visokoj predstavnici EU za vanjsku politiku i sigurnost Kaji Kallas, kao i komesarki za proširenje Marti Kos, i nije isključeno da je posjet njemačke ministrice organiziran isključivo iz tog razloga. Posjeta Anne Luhrmann  podsjeća na djelovanje sličnih "eksperata", koji su u svih ovih dvadesetak godina prodefilirali pred kamerama Federalne televizije, soleći pamet domorodcima, Hrvatima i Srbima.

"Obraćam se da izrazim svoju duboku zabrinutost u vezi s najnovijim neprihvatljivim postupcima gospodina Milorada Dodika, predsjednika RS, koji je još jednom pokazao otvoreno neprijateljstvo prema našim zajedničkim europskim vrijednostima i institucijama. Tijekom nedavnog posjete njemačke državne ministrice za Europu, gđe Anne Luhrmann, Banjoj Luci, Dodik je izrekao prijetnje upotrebom sile, što je duboko alarmantan čin ne samo prema visokom dužnosniku države članice, već i prema Europskoj uniji u cjelini", stoji u pismu.

Posljednja nada za BiH

Konaković, u pismu, priziva EUFOR: "U svjetlu ovih događaja, očekujemo konkretnu pomoć EUFOR-a u izvršenju uhićenju Dodika. Njegovo prkošenje ustavnom poretku i prijetnje nasiljem ne predstavljaju samo domaći problem, već i širu regionalnu sigurnosnu zabrinutost koja zahtijeva trenutni međunarodni angažman. Također, očekujemo pojačan i koordiniran odgovor domaćih institucija koje moraju biti osnažene i podržane u održavanju vladavine prava, očuvanju ustavnog poretka i zaštiti demokratskog puta zemlje."

Je li Konaković uistinu mislio da će banjolučki igrokaz i njegovo pismo čelnicima Europske unije izazvati bilo kakvu reakciju? Naravno da nije. Jesu li, po bošnjačkim političarima, EUFOR i Borjana Krišto posljednja nada za Bosnu i Hercegovinu? Konaković se, po uzusima kvake 22, naprosto pravi lud, što znači da je savršeno svjestan uzaludnosti svoje misije. Cijela ova priča namijenjena je bošnjačkom biračkom korpusu. "Snažno potičem Europsku uniju i njezine države članice da djeluju bez odgode", navodi se na kraju Konakovićeva pisma. Što će za to vrijeme raditi perjanice bošnjačkog "građanluka", uključujući i samog Konakovića,  koji za nešto slično dobivaju enormne plaće, a kojima je dječje kmečanje i prenemaganje jedini modus operandi, Konaković ne navodi.

U ovom slučaju bosanskohercegovačka "kvaka 22" glasi: Borjana Krišto i HDZ riješit će bosanskohercegovačku kvadraturu kruga po naputcima Nermina Nikšića i Elmedina Konakovića samo ukoliko su ludi. Međutim, nikada ne treba isključiti da će "pragmatični" Čović u jednom trenutku izići u susret Trojki, što bi značilo da je lud. A dobro znamo da Čović nije lud. Pritom ne treba zaboraviti glavnu strategiju naših političara, uključujući gore spomenute čelnike Trojke, Nikšića i Konakovića, kao i sve druge ključne aktere naše političke farse, koji se već više od dva desetljeća prave ludim, što automatski znači da su savršeno pametni. Stavite na olovku samo njihove plaće, pa to pomnožite s dvanaest, pa s godinama koliko obnašaju vlast i "sve će vam se samo kazati".