Bakirova livada - Bakirova trava

Posjeta Milorada Dodika Republici Hrvatskoj gdje se sastao s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem i predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem izazvala je žučne reakcije u Bosni i Hercegovini i nešto manje žučne u  Republici Hrvatskoj. I jedno i drugo poprilično je očekivano. Nitko se nije ozbiljno potrudio analizirati post festum izjave Milorada Dodika, pogotovo onu koju je dao novinarima Radio televizije Republike Srpske u Zagrebu tokom posjete, što govori u prilog tome da su izjave koje su dolazile iz Zagrebe i Sarajeva dane po nekoj vrsti politički uvjetovanog Pavlovljevog refleksa. Ništa se u njima ne bi promijenilo, bez obzira što Dodik tom prilikom izjavio.

O dometima te posjete, pogotovo u svjetlu rješavanja bosanskohercegovačke kvadrature kruga, bespredmetno je i raspravljati. Zoran Milanović je najavio susrete i s "predstavnicima" druga dva naroda, jer mu je u interesu "stabilna Bosna i Hercegovina". Krajnji rezultat ove inicijative, ukoliko je ovo bio njen cilj, u što sumnjam, unaprijed je poznat: piši propalo. Ako nešto slično nije uspjelo Angeli Merkel, ne vidim kako će to uspjeti Zoranu Milanoviću koji je danas, uz Milorada Dodika, možda najomraženiji lik u političkom Sarajevu.

Bosanskohercegovačku kvadraturu kruga moguće je riješiti isključivo unutar Bosne i Hercegovine, međutim to u ovom trenutku nije moguće, prvenstveno zbog pat-pozicije u kojoj se već duže vrijeme nalazi bošnjački politički blok. Sve ovo što se događa oko pregovora Čović-Izetbegović svodi se na predizborni cirkus za naivne glasače. Previranja i afere unutar SDA, uz ovu posljednju, istupanje Aljoše Čampare iz Predsjedništva te stranke zbog koje bi SDA mogao ponovo izgubiti vlast u Sarajevskoj županiji, blokiraju sve procese na razini Federacije BiH. Pozicija Bakira Izetbegovića u ovom trenutku je toliko oslabljena da on ne može u "ime Bošnjaka" dogovoriti ni termin svadbe, a kamo li nešto drugo, uključujući i Izborni zakon. Ostaju mu samo nesuvisle izjave kojima dodatno radikalizira situaciju unutar bošnjačkog biračkog tijela, poput one o dokidanju konstitutivnosti, odnosno o komšićizaciji Federacije BiH na svim razinama. Na njegovu žalost i tu je došao do zida. Što je sljedeće? Prijetnja otvorenim ratom? U tom svjetlu možemo promatrati i njegovu izjavu povodom Dodikove posjete Zagrebu, u kojoj on prvenstveno zamjera Zoranu Milanoviću to što nije umjesto Milorada Dodika primio u posjetu pakistanskog člana Predsjedništva BiH, Šefika Džaferovića.

Što se tiče Milorada Dodika, njemu je ova posjeta, ako je promatramo u svjetlu predstojećih lokalnih izbora, a mislim da je to njen krajnji domet, došla kao poručena, iako nije planirana isključivo zbog njega. Planirana je prvenstveno zbog bosanskohercegovačkog HDZ-a, kao zvučna i bolna šamarčina političkom Sarajevu koje se opasno poigrava sudbinom zemlje. Milorad Dodik je i prije ove posjete zavezao u čvor dezorijentiranu republičkosrpsku oporbu, dok ga je ova posjeta samo dodatno učvrstila, tako da on sada ima poziciju o kakvoj Bakir Izetbegović i Dragan Čović mogu samo sanjati. Jer nijednom iz ove trojke nije cilj "mirna Bosna (i Hercegovina)" već isključivo održanje na vlasti.   

Međutim, zanimljivo je promotriti izjave koje su u tom smislu pristizale iz Hrvatske, iz kojih nismo saznali ništa što nismo znali odranije, a to je da se politička kriza u Bosni i Hercegovini koristi isključivo kao sredstvo u hrvatskim unutarpolitičkim relacijama, gdje svaka od strana gleda da na tome nešto sitno ušićari.

Postoji li ijedna tema u Hrvatskoj koja može ujediniti likove koje ne možete u normalnim okolnostima zamisliti u istom tramvaju, a kamo li nešto drugo? Postoji, a to je položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, gdje u istoj ekipi, na primjer, nastupaju ustašoidi, kvaziliberali i "ljevičari". Tako je za sarajevsko "Oslobođenje" Dodikovu posjetu Zagrebu prokomentirao prvi treger u Hrvata, Zlatko Hasanbegović iz Škorina Domovinskog pokreta, koji je osuo neselektivnu paljbu na Andreja Plenkovića, Zorana Milanovića i Milorada Dodika. Kako to da se iz "Oslobođenja" nisu sjetili da pozovu Hasanbegovića da iz zagrebačke perspektive "prokomentira" komemorativnu misu u sarajevskoj katedrali koja je izazvala silne prijepore u zemlji prije nekoliko mjeseci?

Prošli tjedan je jedna od emisija HRT-ovog "Otvorenog" bila posvećena Dodikovoj posjeti Zagrebu. Dvoje od gostiju u studiju bili su profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih nauka Dejan Jović i nova, "nadolazeća zvijezda" hrvatskog SDP-a, Domagoj Hajduković. Hajduković je u studiju poput papagaja ponavljao mantru kako do Dodikove posjete nije trebalo doći zbog nekih Dodikovih ranijih izjava, onih o odcjepljenju Republike Srpske. E, sada, vrijedi li isti kriteriji i za Bakira Izetbegovića? U tom slučaju, kad bi bili dosljedni, Hrvatska bi, po Hajdukoviću, trebala prekinuti sve diplomatske odnose s Bosnom i Hercegovinom, i "mirna Bosna (i Hercegovina)".

Glavna "zvijezda" tog "Otvorenog" ipak je bio Dejan Jović. Tom prilikom je izjavio dvije nevjerojatne stvari. Najprije je osporio princip konstitutivnosti naroda, tvrdeći da je to bio glavni razlog raspada Jugoslavije. Genijalno! Je li možda bilo suprotno? Je li rat počeo negiranjem konstitutivnosti od strane većinskog naroda? Nametanjem raznoraznih sejda bajramovića koji su od te konstitutivnosti stvorili krvavi cirkus koji je plaćen stotinama tisuća života. Možemo li povući paralelu između Sejde Bajramovića i "konstitutivnosti" kakvu zastupa Željko Komšić?  

Druga teza koju je iznio je ona da bi Srbi i Hrvati trebali imati razumijevanja prema frustracijama Bošnjaka i na neki način se dobrovoljno odreći svoje konstitutivnosti, bez obzira na sve, jer oni imaju nacionalni suverenitet u "matičnim zemljama", Srbiji i Hrvatskoj. Ovo teza zvuči poznato? Naravno, to je ona poznata priča o "rezervnoj domovini", ono "Ili je voli ili je napusti", od koje su odustali čak i najzagriženiji bošnjački nacionalisti. Jovićev stav o Bosni i Hercegovini bi, u najkraćem, mogli opisati onom Thompsonovom: "Bakirova livada - Bakirova trava." Na žalost on se ne razlikuje mnogo od dosadašnje zvanične politike Zagreba svih ovih godina. Pridavanje značaja izjavama notornog Bakira Izetbegovića u hrvatskim medijima najviše govori u prilog tome. 

Da bismo vidjeli koliko je besmislena ova Jovićeva tvrdnja, dovoljno je napraviti sličnu analogiju s Hrvatskom. U tom smislu današnju lažnu hrvatsku konstitutivnost u BiH treba promatrati kao manjinsko pitanje. Bi li, onda, srpska manjina u Hrvatskoj trebala biti zadovoljna jer je "suverena" preko Vučićeve Srbije, toliko da joj ne bi trebalo smetati "Za dom spremni" u Jasenovcu? Otprilike je to izjavio Dejan Jović za bosanskohercegovačke Hrvate. U svakom slučaju, ukoliko ostane bez posla u Hrvatskoj, Dejana Jovića čeka mjesto savjetnika bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića ili katedra na kakvom privatnom sarajevskom fakultetu. Lako je tuđom konstitutivnošću gloginje mlatiti, rekli bismo umjesto zaključka.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.