Žena koja je skinula političare govori za Bljesak: Ljudi u BiH čekaju da im netko drugi uredi život
Jelena Medić, bosanskohercegovačka je umjetnica čija je izložba ”Budni” izazvala erupciju oduševljenja među građanima naše zemlje i to zato što su dva dana nakon lokalnih izbora, političare na billboardima, zamijenili umjetnici, filozofi i psihoterapeuti.
U razgovoru za Bljesak.info, Jelena Medić, Novosađanka koja živi u Banja Luci, govori o tomu kako su i zašto nastali “Budni“, što ju je inspiriralo i kako su joj korona kriza i izolacija, ipak, donijele sjajne stvari.
Projekt ”Budni”, počinje Medić, rezultat je njene potrebe da vlastiti proces buđenja podijeli s drugim ljudima i to kao motivaciju da prevaziđu teške i bolne trenutke koje svako buđenje neminovno nosi.
”Božanska energija i snaga koju donosi buđenje svakom ko istraje, ne da se spakovati u reči”, izjavila je Jelena Medić za Bljesak.info.
Političare zamijenili umjetnici
Naime, dva dana nakon održavanja Lokalnih izbora u BiH, billboarde na kojima su političari zamijenili su umjetnici. Izložba je tako organizirana u nekoliko bh. gradova – Sarajevo, Mostar, Trebinje, Bijeljina, Tuzla, Zvornik, Doboj, Prijedor, Novi Grad, Brčko, Modriča, Derventa, Kotor Varoš i drugi.
”U grčkoj tragediji to se zove ’Deus ex macina’ ili ’Bog na mašini’. Pojavi kad se glavni junak toliko zapetlja u događaje, da ga ni najveći pisac više ne može iščupati. Onda iskoristi dramatruški jeftino rešenje. Pošalje nekog od bogova da spasi stvar”, nastavlja.
”Zapravo je život prepun tih rešenja. Sve što treba je verovati u njih.”
Medić je nazivom izložbe ”Budni” htjela zapravo kazati da je život san.
”Jedna iluzija koju mi tvorimo svojim umom. Hoće li ta iluzija biti predivna ili prestrašna, zavisi, naravno, od opredjeljenja uma. Biti budan znači ovladati svojim mozgom tako da on radi za nas, a ne protiv nas.
Kako su nastali “Budni“
Proces nastanka projekta ”Budni” počeo je, zapravo, prije nekoliko mjeseci kada je Jelena Medić odlučila prestati raditi komercijalne poslove i, kako kaže, ”samoj sebi dala otkaz”.
”Pitala sam se ’šta ću sad’. Budila sam se svako jutro u pet, meditirala vježbala, čekala odgovor. Odgovor je stigao. Odlučila sam napisati roman. Posvećena sam, pišem, ide sasvim pristojno. Stiže i korona. Ne menja stvar. Onda zaglavim, uplašim se od tolikog izlaganja sebe”, govori Medić.
Ipak, kada je vidjela prilog o izložbi Petera Lindbergha, slavnog njemačkog fotografa, koja se održavala vani i u velikim formatima, poželjela je i sama zabilježiti neka autentična lica, te da i ona opominju na stvarnost u velikim formatima.
“Pomalo ih vidim kako se sa odštampanih platana viore po ulicama, pa kako vetar dune, oni menjaju izraz lica, prete iluziji. Nastavim da pišem. Počnu se javljati glumci da im radim portrete za portfolia. Prvo odbijem, a posle vidim da bi to moglo imati veze s onom željom koju sam plasirala Univerzumu i s mukom dva puta okrenem stan naglavačke da bih napravila studio od njega”, govori Medić.
Uz malu pomoć velikih ljudi
Kada su epidemiološke mjere malo popustile i to ne za sve, Jeleni je prijateljica, inače instruktorica joge, ustupila prostor kojeg je prenamijenila u studio. A ostalo je došlo samo od sebe.
”Drugi prijatelj pozajmi rasvetu, treći stative i počeli smo. Proberem par ljudi koje pozovem na eksperiment, uglavnom kolege, umetnike, drugi se jave sami i počnemo zajedno zaranjati u sebe, gledati do kojih nas je dubina izolacija dovela.”
Počinjemo, nastavlja Medić, ''doticati momente bez kontrole, osećamo da je lepo, veliko, veće od nas, fotografije koje izlaze iz procesa nam znače''.
”Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske objavi konkurs za umetničke projekte i saopštavam ideju o izložbu Asocijaciji Vizart. Producentu, Zoranu Galiću se ideja siđa. Planiramo izložbu u Kamenoj kući na Kastelu, u velikim formatima. Stiže novi talas korone, ali ovoga puta menja sve. Osećam da će sve morati na čekanje, a to je u sukobu s mojim unutrašnjim tajmingom. Borba s očajanjem koje hoće da me sredi i prestrojavanje. Izložba koja je mene inspirisala, bila je napolju, ne unutra”, izjavila je.
Ipak, uskoro je počeo drugi val korone i projekt je bio pod upitnikom.
“U kratkoj dilemi da li da očajavam što će me sad nove sankcije izduvati, u moj imenik je stigao jedan broj telefona s tri sudbonosno poređane petice u sebi. Nakon što sam ga okrenula, u našu priču je ušetao jedan ‘bog’. Nije imao nikakvu mašinu, ali je imao dovoljno ljudskosti u sebi da prepozna potencijal našeg projekta i ponudi mu svoj ‘izložbeni prostor’ i savršen tajming”, kaže Medić.
Promjene dolaze
Riječ je o Goranu Ćoriću, vlasniku Metromedia group.
“Istinski mecena. I na našu sreću, deli veliku radost zbog energiju koju ovaj projekat stvara. Inače mu se ne bismo mogli dovoljno nazahvaljivati.”
Projekt za nju ima veliku emotivnu vrijednost. Spojio je i dublje povezao s ljudima koje smatra čarobnjacima.
”Sigurna sam da ću ga pamtiti po očima koje su me gledale u studiju i davale mi da budem deo njihove duše, poveravale mi svoje najveće rane, najdublje strahove i najiskrivenije nade. Imati ovu skupinu uz sebe je više nego što bih mogla i zamisliti kao rezultat u samom početku”, istaknula je.
Profesionalno, nema sumnje, objašnjava, da mi pravi jedan ogroman zaokret, ali gde put dalje vodi ne želim ni da slutim.
”Imam punu veru da je život to već uveliko isplanirao. Ja bih samo smetala svojim trapavim, planerskim kapacitetima”, izjavila je.
Čini joj se, također, da promjene dolaze i da svjedočimo smjeni epoha u kojem je buđenje jedini put.
”Ali kao i sa pravim buđenjem, neko ustaje pre zore, pre sata i srećan je zbog toga čak i kad se nije baš skroz naspavao, a neko stiska snooze dok god telefon ima baterije, a neko je čas ovaj čas onaj. Pre ili kasnije, svi se moraju probuditi”, kaže uz smijeh Medić.
Budući da je projekt nastao u pandemiji korona virusa i prestavlja odgovor na izolaciju, Medić objašnjava kako je život onakav kakvim ga napravimo i organiziramo.
“Tko je pandemiju dočekao uspavan, njemu alarm nije prestajao zvoniti“
”Ko je bio budan, pandemija mu je donela priliku da postane domišljat. Da možda malo popravi svoje životne navike ako mu nisu bile najsjajnije, da napravi promene za koje do tada nije imao vremena, podsetila ga da malo više vrednuje život. Ko ju je dočekao uspavan, njemu alarm nije prestajao da zvoni”, istaknula je.
Ova bh. umjetnica smatra kako ljudi u BiH čekaju da im netko drugi uredi život i strahuju da sami preuzmu odgovornost za njega.
“Dajemo ga u ruke drugima, nadajući se da su ti drugi sposobniji i plemenitiji od nas, pa da ga neće zloupotrebiti i upropastiti. A kad drugi iznevere očekivanja, onda se ljutimo I vrlo brzo smo opet letargični”, kazala je.
Sve što je vrijedno, iziskuje napord
Iako se baviti umjetnošću u BiH katkad nije lako, Medić, za kraj razgovora ističe kako čovjek nema drugog izbora nego baviti se onim za što ima dara ukoliko ne želi da mu se dar pretvori u breme.
“Teško je. Ali teško je i popeti se na vidikovac, pa ipak ljudi penju Himelaje zarad pogleda i onog osećaja da su nešto uspeli. Sve što vredi iziskuje napor. Što pre čovek počne taj napor da doživljava kao izazov, lakše mu je igrati se. Za mene je nositi breme svakako teže od prihvatanja izazova”, zaključila je Jelena Medić, bh. umjetnica i autorica izložbe ”Budni” u razgovoru za Bljesak.info.
