Može se voljeti i nasuho, ali mnogo je ljepše uz Baudelairea

Danas 23. travnja obilježava se Svjetski dan knjige i autorskih prava, proglašen 1995. na Glavnoj skupštini UNESCO-a, kao simbolični datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. umrli Miguel de Cervantes, William Shakespeare i Inca Garcilaso de la Vega. Tim povodom, za Bljesak.info govore spisateljice Mediha Šehidić i Magdalena Blažević, te pjesnik Srđan Sekulić.

Mediha Šehidić ističe kako knjiga ima mnogostruko značenje i  da se kaže da je ona najbolji prijatelj, najbolji učitelj, sedativ, prozor u svijet.

Knjiga je i ljubav i strah i sumnja i razgovor

“I zaista, knjiga sve to jeste. I više je od toga. Knjiga je i ogledalo, i ljubav, i strah, i sumnja, i razgovor“, izjavila je Šehidić za Bljesak.info.

Knjiga joj je, priznaje Šehidić, pomogla da upozna sebe – nisu joj tu pomogli, kako kaže, ni otac ni majka, ni prijateljica.

“Najviše sam o sebi i onom u sebi spoznala iz knjiga. Za nas djecu, koja su odrastala na margini i koja nisu imala priliku putovati, hodati, upoznavati i razmjenjivati se s drugim svjetovima, knjiga je bila i putovanje, razmjena, zaljubljivanje, buđenje“, izjavila je.

Za Magdalenu Blažević, knjiga je savršen bijeg od svakodnevice jer čitatelj sam bira na koje će mjesto s kim će putovati.

“Kroz čitalačka iskustva osim što bolje razumije svijet i ljude oko sebe slaže i djeliće vlastitog identiteta. Jedna od najuzbudljivijih stvari koje sam u životu iskusila jeste pripovijedanje priče, kreiranje svijeta koji je već postojao u podsvijesti i koji ćete podijeliti s drugima. Vidim to kao najintimniju komunikaciju“, izjavila je Blažević za Bljesak.info.

Knjiga su svijetla točka ljudske civilizacije

Oduvijek živi okružena knjiga što joj, naglašava, pruža emotivnu sigurnost i danas ne može zamisliti drugačiji život.

Srđan Sekulić ističe kako su nam knjige danas isto što su bile i u dalekoj prošlosti – svijetla točka ljudske civilizacije.

“Danas su to i u bukvalnom smislu te reči, jer je dosta ljudi počelo čitati na svojim pametnim svetlećim uređajima, a postoje i one lampice za čitanje koje preferiraju ljubitelji papira i knjige kao predmeta kojima ja pripadam, pa kada uveče putujete negde autobusom možete videti kako u tom sveopštem mraku ponegde u autobusu jedno malo sazvežđe svetli“, izjavio je Sekulić za Bljesak.info.

Knjiga preživljava sva tisućljeća iako se svako malo priča o njenom kraju. Sekulić smatra da preživljava zato što i čovjek sve ovo vjekove preživljava.

“Bila ona uklesana na kamenu, štampana na papiru ili u elektronskom obliku pratiće nas svukuda. Sve dok ne uništimo sami sebe. No, nadam se da će nam baš ona biti 'znak pored puta' koji će nas usmeriti u drugom pravcu, onom koji vodi sveopštem prosperitetu a ne propasti“, rekao je Sekulić.

Čitati treba, ponajviše zato što svakom čovjeku, dodaje Šehidić, treba jasno uporište kako bi opstao na ovom svijetu.

Neka to bude knjiga

“Takvo uporište traži svako od nas. Ljudi odlazeći od sebe iskonskog, moraju imati neki nadomjestak sebi izgubljenom, onom koji luta, traži... i iako toga nisu svjesni, ljudi su stalno u potrazi. Nažalost, često se pronalaze  u opasnim porocima koji strmoglavljuju u ponore i mrak, povlačeći sa sobom ne samo sebe, nego i sve koji su se našli u njegovoj blizini“, rekla je Šehidić.

Zato, ako već moramo imati uporište kako ne bismo skroz potonuli, nastavlja Šehidić, neka to bude knjiga.  A ako se već mora potonuti, onda je lakše kad taj brod bude napunjen nečim  plemenitim i lijepim poput knjige.

“Jedna žena (a ko će kao žena!) rekla je: 'Može se voljeti i nasuho, ali je mnogo ljepše uz Baudelairea. Tako je i sa životom. Mnogo je ljepši uz knjigu, uz nekoga ko nam iz kroz nju sa-opštava i mrmolji“, izjavila je Šehidić.