Biskup Palić za Bljesak.info: Pobrkali smo lončiće

''Poigravamo se idejom besmrtnosti koju donosi tehnološki napredak'', kaže u uskršnjem intervjuu za portal Bljesak.info mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj trebinjsko-mrkanjski mons. Petar Palić.

Biskup kaže kako se ponašao kao da smo nekako „sanirali“ smrt i učinili je šaljivom i komedijom, ali da, kada stvarnost nastupi, često prekasno, shvaćamo da je smrt jedina stvar nad kojom nemamo moć, unatoč napretku tehnologije.

Mons. Palić ističe i kako bitno u životu prolazi tek tako pored nas, a da se hvatamo za ono nebitno i ravnamo se prema nevažnom.

Bljesak.info: Oče biskupe, ovaj Uskrs Europa, ali i svijet, dočekuju u novom ratu i agresiji Rusije na Ukrajinu. Što smo kao katolici, kao kršćani dužni činiti, kada su ratna vremena i sukobi, pa taman oni bili udaljeni od nas kao što je Ukrajina udaljena od nas?

BISKUP PALIĆ: Temeljni stav čovjeka vjernika u svim trenucima i okolnostima jest molitva. U molitvi, pak, osobito u molitvi Očenaša izgovaramo riječi: „Budi volja tvoja!“ Božja volja sigurno nije rat. Ali, svijest i iskustvo da smo svi u Božjoj ruci i da je Bog Gospodar povijesti daje čovjeku sigurnost. Na Veliki petak Papin propovjednik p. Raniero Cantalamessa izrekao je srž našega stava i nutarnjeg odnosa prema okolnostima u kojima živimo. Razmišljajući o događajima Velikoga petka, Isusove smrti, i povezujući ih sa situacijom rata i sukoba rekao je: „Ove godine Uskrs ne slavimo uz radosni zvuk zvona, već uz zlokobnu buku bombi i razornih eksplozija koje se događaju nedaleko odavde. Prisjetimo se što je Isus jednoga dana odgovorio na vijest o krvi koju je prolio Pilat i o rušenju kule u Siloamu: “Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!” (Lk 13,5). Ne promijenite li svoja koplja u srpove, svoje mačeve u plugove (Iz 2,4) i svoje rakete u tvornice i kuće, svi ćete jednako propasti!“

Ono drugo što velika većina nas koji smo prošli iskustvo rata čini i u kojima je empatija prema onima koji pate veća, jest pronaći način kako pomoći onima koji su pogođeni ratom. Ne sumnjam u domišljatost ljubavi, čemu svakodnevno svjedočimo.

Bljesak.info: Čemu nas uči Veliki tjedan, čemu Kristovo Uskrsnuće? Ta je Nedjelja zapravo dan u katoličkoj, ali i liturgijskoj godini, u kojem se ogleda sav smisao i suština naše vjere?

BISKUP PALIĆ: Liturgija Velikoga tjedna povezana je s  posljednjim danima Kristova života na zemlji, odnosno sa svim onim kako i mi živimo svoj život. Ponekad možemo misliti da je Isus manje patio zato što je bio Bog, da je glumio. Ali dok smo u Velikom tjednu, osobito na Cvjetnicu i Veliki petak slušali izvješća o Isusovoj muci, možemo samo zaključiti da je, budući da je bio Sin Božji, Isus patio intenzivnije. Prijatelji su ga stvarno napustili. Trnova kruna je bila prava, pljuvačka na njegovom licu stvarna. Bič mu je stvarno razderao meso i šiljci koji su mu probili meso bili su pravi. Isus nije patio manje, patio je više. On je to učinio za nas.

Uskrs je svetkovina naše vjere. Bez dimenzije vjere ne može se razumjeti Isusova patnja, smrt i uskrsnuće, niti ono što je Isus svojom osobnošću živio: ljubav prema svima. Uskrs je poziv na probuđenu vjeru, nadu i ljubav u svim njihovim segmentima. I naravno, sukladno tome, na promjenu života.

Bljesak.info: Uskrs, za razliku od Božića, nikada nije 'prodan', nije komercijaliziran. Je li to zato što se Uskrs, što se raspeti Krist ne može prodati, patnja i smisao patnje za čovječanstvo, nemaju cijenu?

BISKUP PALIĆ: Na Uskrs i oko Uskrsa susrećemo se patnjom, boli, sa smrću, ali i s čudesnim Božjim zahvatom i teško je to „komercijalizirati“. Kršćanin mora upregnuti svoj duh, probuditi svoju vjeru da bi dokučio što se to doista dogodilo onih dana kojih se u liturgiji spominjemo u Svetom trodnevlju i što se to dogodilo na Uskrs.

Istina je da se veliki dio društva više ne boji smrti, ali ne zbog vjere u uskrsnuće. Naprotiv, društvo često živi kao da smrt ne postoji, a uskrsnuće postaje beskorisno. Poigravamo se idejom besmrtnosti koju donosi tehnološki napredak. Kao da smo nekako „sanirali“ smrt i učinili je šaljivom i komedijom. Pa ipak, ništa nije tako zastrašujuće kao misterij smrti. Kada stvarnost nastupi, često prekasno, shvaćamo da je smrt jedina stvar nad kojom nemamo moć, unatoč napretku tehnologije.

Međutim, uskrsnuće našega Gospodina stavlja kraj našim neizvjesnostima. Smrt nas više ne sakati. Ona više nije neizbježan kraj našeg postojanja. Nadgrobni kamen više ne pokriva naše postojanje u vječnoj tišini. Masivna stijena koja je prekrivala ulaz u grob našega Gospodina uklonjena je i Krist je izašao trijumfalno, pobijedivši smrt. Za one koji su slijedili Njegove stope, strah od smrti je nestao da bi bio zamijenjen puninom radosti i nade. Iako znamo da ćemo jednog dana umrijeti, također znamo da postoji život nakon smrti. Zbog uskrsnuća našeg Gospodina imamo obećanje oproštenja i novi početak s Bogom.

Bljesak.info: Koliko je važno da Krist uskrsne u nama, našim srcima i dušama? Ako ne vjerujemo, uzaludna je vjera naša?

BISKUP PALIĆ: Crkveni su oci uvijek naglašavali povezanost između Kristova uskrsnuća i našeg vlastitog uskrsnuća. Različite su vrste, dimenzije i imena grobnog kamena, koji je naslonjen na oči naše vjere ili na stvarnost našega života. Taj grobni kamen može nositi ime rata, gladi, neizvjesnosti, sumnje, prekinutih veza i odnosa, prekinutih života.

Uskrs nam svjedoči da je s Kristom moguće sve pobijediti. Svojim riječima i djelima pozvani smo hrabro svjedočiti Božju uskrsnu pobjedu nad smrću – svjetlo je pobijedilo tamu, istina laž, ljubav mržnju, milost je pobijedila grijeh. U Božjem novom poretku, nevolja, bolest, smrt, grijeh i nasilje više neće vladati. Zamijenit će ih radost, mir, nada, istina i ljubav.

Bljesak.info: Uskrs nakon Korizme donosi nadu, šansu za bolje i ljepše početke. Koliko je teško na današnjem vremenu, u ovoj političkoj i društvenoj neizvjesnosti, s narušenom demografskom slikom, u ovom vremenu kada nam zbog visokih cijena prijeti neki novi vid siromaštva, vjerovati, ne izgubiti nadu i vjeru, ne gubiti hrabrost i uvjerenje da će doći bolji dani?

BISKUP PALIĆ: Vjera je predanje, oslonac. Nije oslonac na nešto prolazno ili predanje nečem neodređenom, nego oslonac na Gospodina Isusa, koji je pobijedio grijeh i smrt i predanje Njegovom planu s nama. Sve ovo što nas opterećuje i okolnosti u kojima živimo, mi, kršćani trebali bismo promatrati u svjetlu Kristova uskrsnuća i svoga konačnog određenja – života u vječnosti. Stoga je temeljno uskrsno pitanje: gdje je Isus u mom životu? Visi li još na križu, koji postaje mutno zrcalo moje vlastite boli i patnje? Ili sam zapeo negdje na Veliki petak, preplavljen nevoljama, s malo povjerenja i nade? Ili se teškim korakom krećem prema grobu da pronađem Isusa, pa čak i mrtvog i da mu se barem koliko-toliko približim? Ili sam možda stigao do groba i zaključio na temelju svoga uvida i iskustva da doista nema Isusa, samo prazan grob, koje drugi uzimaju kao dokaz nečega što jest, a nije.

Ako se u svome životu oslonimo na Gospodina, onda doista, rečeno riječima sv. Pavla apostola, „sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.“ (Rim 8, 18) I to je taj naš egzistencijalni strah od kojega nas naš Uskrsnuli Spasitelj Isus Krist također oslobađa.

Bljesak.info: Kristovo Uskrsnuće nam zapravo govori da je bolji život moguć, da on dolazi, i da smo svi mi, bez iznimke, Njegova djeca. Uskrs je zapravo prilika da onom tko je drugi, tko je drugačiji, pružimo ruku?

BISKUP PALIĆ: Isus Krist je došao na svijet, umro i uskrsnuo da bi spasio svakog čovjeka, bez izuzetka. Kršćanska antropologija polazi od činjenice da je čovjek stvoren na sliku Božju. I kao takav, svaki čovjek i svaki ljudski život ima svoje dostojanstvo i vrijedan je zaštite, pažnje i divljenja. U tom smislu proizlazi i zadaća i obveza odgovornog odnosa u prihvaćanju i ljubavi prema svakom čovjeku.

Bljesak.info: Iza nas je još jedna Korizma, protekla u odreknuću od cigareta, alkohola, slatkiša. Zašto još uvijek Korizmu doživljavamo kao oslobođenje od materijalnih i tjelesnih pobuda, a ne kao vrijeme da činimo dobra, plemenita djela, okrenemo se vlastitoj nutrini?

BISKUP PALIĆ: Rečeno narodnom mudrošću: pobrkali smo lončiće. Čini se kao da nam ono bitno u životu prolazi tek tako pored nas, a mi se hvatamo za ono nebitno i ravnamo se prema nevažnom. Kršćanin katolik i kad čini dobra, plemenita djela čini ih zbog toga što vjeruje u Isusa Krista i vjeruje njegovim riječima: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25, 40)

Sveta Majka Terezija je jednom poručila: „Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.“

Ako svi tako činimo, vjerujem da će svijet, onaj naš „mali“ unutar kojega se svakodnevno krećemo, postati bolji i ljepši.