Murphyjev zakon: Vruća voda je dosta topla
“Bh. institucije sada su izložene napadima lidera koji nastoje uništiti napredak postignut u proteklih 31 godinu ili koji ih nastoje kontrolisati radi sopstvenih, koruptivnih interesa. Mnogi od ovih lidera čak nastoje iskriviti historiju. Političari poput Milorada Dodika i njegovih saveznika ignorišu realnost da su lideri Republike Srpske, uključujući i njegovu političku stranku, radili sa svojim kolegama iz Federacije na izgradnji ovih državnih institucija dobrovoljnim prenosom nadležnosti u interesu bolje, funkcionalnije BiH. Ovo negiranje činjenica i tobožnje pravne tvrdnje koje čujemo iz Republike Srpske nisu samo napad na državne institucije na čijoj je uspostavi BiH marljivo radila – one su napad na sami duh kompromisa koji prevazilazi etničke i političke linije, a koji je u srcu Dejtonskog mirovnog sporazuma…”, napisao je, pored ostalog, američki ambasador u našoj zemlji, Michael J. Murphy, u čestitci povodom Dana nezavisnosti BiH.
Sve dok se ne ohladi…
U inače opširnom obraćanju javnosti, predstavnik Sjedinjenih Američkih Država je otkrio kako je vruća voda dosta topla sve dok se ne ohladi. Nije, naime, nikakva novost to da „mnogi od ovih lidera čak nastoje iskriviti historiju“, a nije ni to da ovdašnji birači opraštaju sve osim principijelnosti. Milorad Dodik tu jeste dobar, ali nije jedini primjer.
Pisali smo, i sebi više dosadili, o njegovim promjenama. Bio je, dakle, aktuelni predsjednik Republike Srpske sve: Markovićev sljedbenik u Savezu reformskih snaga Jugoslavije, poslanik odmetnute, Karadžićeve „Skupštine srpskog naroda u BiH“, opozicionar, zagovornik granatiranja Zagreba i glasnogovornik ideje o zajedničkom djelovanju VRS-a i oružanih snaga rahmetli Republike Srpske Krajine, sukreator alternativnog Vijeća ministara BiH u sjeni, potencijalni stanovnik Sarajeva u kojem je planirao kupiti stan, jedini, ali bukvalno jedini zastupnik Narodne skupštine RS-a koji je komunicirao sa nesrpskim kolegama, premijer sa dva delegata u parlamentu, džoker Biljane Plavšić, mandatar kojeg je na premijersko mjesto doveo konkurentski SDS i tako dalje i tako redom, sve do ovoga što je sada.
Optužnice za izdaju
To što se u skladu sa ličnim i stranačkim interesima – ako tu uopće ima neke razlike - mijenjao brže nego vrijeme, čini ga, ponovimo, samo dobrim, no nikako i usamljenim revizorom prošlosti, kako zajedničke, tako, pa još puta dva-tri, vlastite.
Navlas isto danas rade Bakir Izetbegović i Željko Komšić dok svakih šest sati distribuiraju nove optužnice za izdaju adresirane na predsjednika Naroda i pravde, te trenutnog ministra vanjskih poslova Dinu Konakovića, ali i na Nermina Nikšića i Edina Fortu.
Nakon što je Demokratska fronta provela osam ugodnih godina u kao prikrivenom koaliranju sa Hrvatskom demokratskom zajednicom i Savezom nezavisnih socijaldemokrata, njen predsjednik – koji, inače, dijeli Predsjedništvo BiH i sa Željkom Cvijanović iz SNSD-a – nove partnere svojih starih kolega naziva onima na koje se „u aktuelnim i budućim borbama za nezavisnost i suverenost“ ne može računati. Posljedično, može se računati na Stranku demokratske akcije koja je, otkako postoji, vlast dijelila sa HDZ-om i, ako je bilo neizbježno, SNSD-om!
Vrtni patuljak
Dok prebrojava uračunljive, Komšić suštinski govori isto što i Izetbegović, čiji najnoviji vrtni patuljak posađen na mjesto potpredsjednika Federacije BiH, Refik Lendo, prijeti blokadom procesa formiranja entitetske vlasti, osim ako u njoj ne završi SDA i to, naravno, sa HDZ-om te, jer drugačije ne može, Socijaldemokratskom partijom. Ukoliko nekim čudom Nermin Nikšić kapitulira, SDP će u roku odmah biti izbrisana sa spiska nekakvih antibosanskih snaga, dok će Dragan Čović (p)ostati nezaobilazan partner.
O istom trošku će odjednom biti nevažno, recimo, prijateljstvo Lidije Bradara sa presuđenim ratnim zločincem Darijom Kordićem ili HDZ-ovo insistiranje na izmjenama Izbornog zakona. Ko god misli da neće neka, prvo, pogleda u prošlost u kojoj Bradara nije bila referentica u nekoj maloj općini, već visokopozicionirana članica HDZ-a, a onda u sadašnjosti provjeri ima li razlike između onoga što Čović naziva legitimnim predstavljanjem i Lendine blokade zbog nelegitimnosti potencijalnog saziva Vlade Federacije.
Izbor između ideala i miliona
Bosanskohercegovačka politička kasta odlučila je mijenjati sebe kako ne bi mijenjala sistem koji joj savršeno odgovara, pa izbor između ideala i miliona, svetih ciljeva i osobnih interesa, vjerodostojnosti i kontinuiteta akumuliranja moći ne postoji. Nema, čisto da ga ne zanemarimo, tog obećanja od kojeg Dragan Čović nije odustao, kao što nema te sile zbog koje će se odreći pouzdanih kadrova u Elektroprivredi Herceg-Bosne, iako su majstori uspjeli - u godini u kojoj su sve slične kompanije profitirale zbog stalnog rasta cijena energenata - napraviti gubitak od 81 (slovima: osamdeset i jedan) milion maraka!
Čestitajući Dan nezavisnosti, američki ambasador u Bosni i Hercegovini, Michael J. Murphy, javio nam je ono što znamo decenijama. Znamo i ne trzamo, pa se, realno, nemamo čemu ni čuditi, računajući i političko – i ono drugo, važnije – profitiranje „mnogih od ovih lidera“, uvijek spremnih skočiti u vlastita usta i tom prilikom pojesti govno. Prilično veliko i jednako neukusno.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
