Martovske ide: Mjesec iznuđenog povlačenja

Za Bosnu i Hercegovinu i političko-etničke odnose u njoj važnije šta, kada i, to naročito, kako kaže ambasadorica Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, Maureen Cormack, nego svi ovi daveži sa ambicijom da ih historija ne pamti kao štetočine. Problem je, međutim, što se svi ti izetbegovići, radončići, nikšići, čovići, dodici i oni što to tek žele biti, prave da je drugačije, uz svesrdnu pomoć medija koje su, malo javnim parama, malo tajnim kanalima, pretvorili u svoje megafone.

Zbog toga je gotovo ispod radara prošao intervju ambasadorice Cormack BHT-u u kojem je, uz ostalo, rekla: „Već neko vrijeme Sjedinjene Američke Države i Evropska unija nastoje da omoguće i da olakšaju dijalog među političkim strankama u vezi sa Izbornim zakonom. Zašto? Da bi poslije izbora mogao da bude formiran Dom naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ono što je potrebno jeste da stranke, koje imaju i odgovornost i kapacitete, jednostavno počnu raditi na tome da postižu kompromise da bi se napredovalo tim putem, jer mi smo imali puno zajedničkih sastanaka sa strankama, kao što smo imali i odvojenih sastanaka sa strankama. Postoji čitav niz praktičnih rješenja do kojih je moguće doći. Kroz tu verziju će biti omogućeno, prvo, da izbori budu održani, drugo, da se provedu rezultati izbora na slobodan, pravičan, demokratski način. Ono što je zaista najvažnije reći je da pri postizanju tih kompromisa nijedna strana neće biti savršeno sretna, nijedno rješenje neće biti savršeno, ali će omogućiti ovo što sam rekla...“

Jezik diplomatije je takav da se nikada ne govori jasno i nema tog veleposlanika koji će, osim u krajnje vanrednoj situaciji, reći nešto kao: mi smo pripremili novi Izborni zakon, takav je da niko neće dobiti šta je naumio, niti će zadržati ono što ima i po njemu će se, ovako ili onako, održati naredni izbori u Bosni i Hercegovini.

Poruke američke amabasadorice preveli su, na sebi svojstven način, ovdašnji lideri, pokazujući riječima, prijetnjama i najavom djela kako su ih, očito, ozbiljno shvatili, te da u onome što SAD očekuju vide, ovisno o trnutnoj poziciji, ili priliku da profitiraju ili opasnost koju treba minimizirati.

Istoga dana kada je Maureen Cormack najavila ravnomjernu raspodjelu nezadovoljstva, predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, je gostujući na n1 televiziji, rekao: „Imamo dovoljno vremena za parlamentarnu proceduru. Jutros sam razgovarao sa veleposlanicom SAD-a na njen zahtjev. Mislim da će se u narednih deset dana morati staviti na stol rješenja kojima dugo kalkuliramo i mislim da bi time relaksirali odnose u BiH, da se izbori održe i implementira izborni rezultat i da sve silne reforme konačno krenu. Uvjeren sam da će se to desiti, ali vidjet ćemo“.Nedugo zatim, u Neumu, na skupu nazvanom "Rješenje hrvatskog pitanja za evropsku BiH" – istom onom na kojem je hrvatski član sadašnjeg i budućeg Predsjedništva rekao da uopće ne postoji hrvatsko pitanje u BiH!? – Čović je izjavio: „Da bi se izbori dogodili - mora se promijeniti Izborni zakon. Ne vjerujem da postoji mogućnost da se prolongiraju izbori za dvije godine. Desit će se neke stvari u ovih mjesec dana, ovaj put je nezaustavljiv".

To da politička kasta, naročito onaj njen dio što dijeli vlast, tajno sarađuje u istoj mjeri u kojoj se javno nadjebava, treba dokazivati još samo onima kojima pomoći ni od medicine nema. Kako je jasno da od Čovićevih maksimalističkih zahtjeva na kojima godinama jaše neće biti ništa, njegovim je riječima progovorio Milorad Dodik, kazavši da bi odnose u BiH relaksiralo formiranje trećeg, hrvatskog entiteta. Izjavio je to nakon što je, gle čuda, ambasadorica Cormack rekla da, osim što nikoga neće zadovoljiti, novi Izborni zakon neće podrazumijevati i dalje unutarnje teritorijalne podjele. Drugačije rečeno, kandidat za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srspke, omogućio je kolegi iz HDZ-a da sutra, prekosutra, za deset ili mjesec dana, može priopćiti kako je junački pristao na manje nego je tražio, ali da je to svakako više nego je imao kada je shvatio da se Amerika vratila na mjesto naših zločina.

Da povratak SAD-a može imati ozbiljne posljedice pokazuju i reakcije ostatka političke scene, ne računajući Stranku demokratske akcije koju je zapalo da odigra bitnu ulogu u slušanju Amerike i zbog toga postane ranjivija nego što jeste. Čelnici partija ljevice koje to mahom nisu – jer tu ima i liberala i nacionalista i biznismena i manijaka koje umjesto ideologije vodi narcisoidni poremećaj – potrčali su jedan drugome u zagrljaj iako se, mahom, ne mogu podnijeti ni na udaljenosti manjoj od dva kilometra. Demokratska fronta je navrat nanos usvojila, pa dalje poslala prijedlog ujedinjenja ljevice, dok je Nermin Nikšić u ime SDP-a poručio: „Od večeras pružamo obje ruke da se okupimo u tom bloku i suprotstavimo nacionalnim strankama. Ranije to drugima nije bilo prihvatljivo, ali mi smo oduvijek spremni. Za saradnju i povjerenje potrebno je najmanje dvoje... Ne želimo da se sada mjesecima natežemo i pričamo o ovome, kao što je bilo priča o zajedničkom kandidatu za lokalne izbore i na kraju od toga nije bilo ništa“. Naveo je i rok do kojeg bi se trebali pripremiti za skidanje glave Izetbegoviću, upravo onaj čovićevski od deset dana!

Fahrudin Radončić, onaj Fahrudin Radončić kojem se jezik izlizao od pozivanja na relaksaciju odnosa, dijalog, okretanje ekonomskim problemima i tako dalje i tako redom, odjednom je progovorio kao da je progutao svog nekadašnjeg druga Bakira: „Vidio sam danas neku izjavu gospodina Dodika. Priča o opciji trećeg entiteta. Ja mu kažem, ako dođe u Sarajevo neka u svojim koferima u Banjoj Luci ostavi ideju trećeg entiteta. Neće biti trećeg entiteta po cijenu rata na cijeloj teritoriji BiH. Mi jesmo za kompromis, mi jesmo za dogovor, mi jesmo da se razgovara sa svakim i mi znamo da razgovaramo, ali svako mora znati gdje postoje linije ispod kojih nismo silazili ni 1992., niti ćemo to raditi sad“.

Vlasnik Saveza za bolju budućnost, naravno, nije poludio preko noći već je, kao i Nikšić i Komšić, vidio priliku da Izetbegovićevo pristajanje na kompromis kojim, kako je rekla ambasadorica Cormack, „nijedna strana neće biti savršeno sretna“, predstavi kao izdaju bošnjačkih i bosanskohercegovačkih interesa i od toga napravi politički kapital zahvaljujući kojem će na jesen podijeliti vlast sa Draganom Čovićem, Miloradom Dodikom ili kim već iz Republike Srpske.

Preko dvadeset godina SAD su u Bosni i Hercegovini čekale heroje povlačenja, lidere spremne na ustupke i odustajanje od neostvarivih ciljeva čijim su stalnim zagovaranjem dobijali podršku vječno napaljenih birača. I nisu ih dočekale. Veterani natezanja ostali su isti, dok su se nekadašnji glasnici nade poput, recimo, Milorada Dodika, pretvorili u gore nasljednike groznih prethodnika. A onda su došli Rusi...

Ozbiljan i odlučan istup američke ambasadorice nije rezultat sažaljenja Washingtona nad nama, dobrovoljnim, iscrpljenim pijunima u vječnoj partiji istih igrača, već je, prije i više od svega, posljedica ruskog uticaja u BiH, kako preko Banja Luke, e tako i preko Čovićeve interesne mreže, ali i, dijelom, Erdoganovog sufliranja Bakiru Izetbegoviću. Očiti prelazak granice dopuštenog čačkanja po BiH reanimirao je interes SAD-a i pokrenuo niz procesa, od uvjerljive najave promjena Izbornog zakona, do zabrane ulaska u Bosnu i Hercegovinu vođi „Noćnih vukova“, Aleksandru Zaldastanovu Hirurgu, te njegovom srbijanskom atašeu Saši Saviću,oglašene nakon što je Maureen Cormack rekla: „Evo, ovih dana čitamo u medijima, slušamo o dolasku 'Noćnih vukova'. To je organizacija, koja je sankcionirana u decembru 2014. godine. Razlog za nametanje sankcija toj organizaciji bio je njihov doprinos destabilizaciji Ukrajine. Nadamo se, zaista, ovdje u Bosni i Hercegovini, da će svi partneri i svi akteri raditi zajedno na tome da okruženje u Bosni i Hercegovini bude stabilno i sigurno tako da bi građani mogli da napreduju ka ciljevima koji su pred njima“.

Kao što vidimo, i proradili su...

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.