3 i 1: Čovićevi mili protivnici  

Dok je Marija Karamatića i Slavena Raguža i dok god u HDZ-u 1990 misle kako Hrvatski narodni sabor zbilja ima nekog smisla, Dragan Čović ne mora ni sekunde brinuti da će izgubiti mrvicu od tone akumulirane moći.

Malo je, istina, sličnosti između pomenute dvojice i mlađeg HDZ-a, te posebno Dijane Zelenika, ali svi, jedan namjerno, a ostali što spontano, što zbog pogrešnih procjena, na kraju postižu isto.

Mario Karamatić koji ne vodi ekstremno krilo HDZ-a iz formalnih razloga – jer je predsjednik Hrvatske seljačke stranke – Čoviću je ono što je nekada HSP bio Tuđmanu: odani saveznik i u isto vrijeme dokaz da od se od lošega uvijek može doći na gore. Funkcionirajući kao inventar svih besmislenih televizijskih emisija, on svakim svojim ukazivanjem u eteru postigne tek to da se pored njega Dragan Čović čini kao anđeo suživota, otac međuetničkog razumijevanja i hodajući spomenik težnjama da Bosna i Hercegovina ne nastavi glavinjati u beskrajnoj agoniji mira kao oblika vođenja rata drugim sredstvima.

„Gotovo je. Čim se raspišu izbori tražit ćemo revitalizaciju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, u ovoj zemlji smo gazde HNS i ja“, rekao je Karamatić u emisiji „Pošteno“ Federalne televizije. Da je glup koliko nije, moglo bi mu se još i prigovoriti kako je efektno potvrdio tezu koju mjesecima navode predstavnici nekih od stranaka sa sjedištem u Sarajevu: da HDZ želi Izborni zakon pomoću kojeg će manjina vladati većinom i da je suštinski cilj te stranke povratak na pozicije od prije potpisivanja Washingtonskog sporazuma. To što nije glup, ne znači da Karamatić nije napravio upravo to i namjerno - mudro sklopivši konstrukciju u kojoj je izostavljen ključni akter i zbog koje se Dragan Čović čini boljim i poželjnijim partnerom svim akterima ovdašnjeg političkog života, od Ambasade SAD-a do SDA.

Za razliku od Karamatića, Slaven Raguž je oštri i dugogodišnji kritičar i HDZ-a i predsjednika te stranke, samo što je i on za saradnike i promotore uzeo one pored kojih je, opet, Čović anđeo suživota, otac međuetničkog razumijevanja i tako dalje i tako redom.

Hrvatska republikanska stranka – kako se Raguž povremeno predstavlja – od svih je udruga na ovom svijetu odlučila sarađivati sa onom u kojoj je eminentni član pravosnažno osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, dok je on, Raguž, Čovića odlučio kritizirati u emisiji „Bujica“ čiji je urednik i voditelj, također pravosnažno, osuđen jer je kurve plaćao kokainom. Taj je voditelj inače slavan po tome što je pozirao u nacističkoj odori i sa svastikom na rukavu, dok je domoljublje za vrijeme rata držao pod ručnom, koristeći upravo te krasne godine da - kao i njegov najraži gost Zlatko Hasanbegović - vrijedno studira i po menzi drži zapaljive govore pohovanim pilećim prsima i krompir pireu.

Dok god je alternativa Čoviću Kordićev partner i Bujančev gost, predsjednik HDZ-a bit će, možda ne poželjan, ali barem najmanje loš izbor i federalnim političkim partnerima i zapadnim međunarodnim krugovima koji će se praviti da ne vide njegovu naglu i kolosalnu rusofiliju.

Za razliku od njih, Diana Zelenika, osim što solidno pjeva, ne radi u ime svoje štete i za korist Dragana Čovića, ali ni ona, niti HDZ 1990 nemaju petlju napustiti HNS, iako tu organizaciju doživljavaju kao alter ego Hrvatske demokratske zajednice.

„Mi iz HDZ-a 1990 smatramo da je HNS postao privatna svojina dr. Čovića koji ga shodno tomu koristi i zloupotrebljava za svoje političke i svake druge ciljeve. No, pri tome je važno istaknuti da je HDZ 1990 jedan od utemeljitelja HNS-a, te iako ne možemo trenutno spriječiti zloupotrebu istog od HDZ-a BiH, barem možemo i moramo sjediti zajedno za stolom i ukazivati na probleme i neslaganja sa aktuelnom politikom koja se vodi na štetu hrvatskog naroda. Tu leži naša odgovornost! HDZ 1990 će biti onaj narodni glas koji će kazivati 'car je gol' i koji će ukazivati na nepravdu, pljačku i lopovluk“, izjavila je Zelenika „Oslobođenju“.

Da Čovića brine „narodni glas“, imao bi ili manje kose ili više kila, a kako vidimo – ne vidimo mu ni tjeme ni nešto puno sala nakupljenog sedativnim jedenjem. I malo mu šta odgovara kao taj HNS: navodna svehrvatska politička udruga u kojoj, kada god mu zatreba, može naći Karamatića i karamatiće koji će zastupati sve ono što će on kao čelnik HDZ-a verbalno amortizirati i zbog čega će biti percipiran kao, ipak, jedini sa kim se može nešto pregovarati, pa makar i bez milimetra pomaka. Onako kao u Ambasadi SAD-a gdje su se lideri pet – šest stranaka sastali da se dogovore kako će se za nekoliko dana možda probati početi dogovarati.

Iz Čovićeve perspketive to je idealan rasplet: šuplja od non do stop i, baš kako bi Raguž rekao, mogućnost da se kontrolira „apsolutno sve, od upošljavanja čistačice u nekoj seoskoj područnoj školi, do imenovanja na najvišim nivoima vlasti“. Naravno, uz kombinirano pozivanje na nacionalnu uroženost i na odluke koje donese kada se igra HNS-a u kojem mu Zelenika poručuje da je gol, dok on odgovara da ga boli neka stvar i ako jeste. Uostalom, može mu se, a i moći će se kakav god, od moguća dva, rasplet bio: ili će, istina teško, istjerati Izborni zakon koji mu garantira mandat k'o u Tite ili neće nikakav, čime će osigurati doživotno stajanje na braniku vitalnih, izuzetno osobnih interesa.   

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.