Zločesto mostarsko šamaranje

U moru prebacivanja vruće aluminijske, iako ugašene, loptice na politiku u sjenu je pala zločestoća medija i navijanje javnosti za propast tvornice samo da bi propala jedna politika.

Iako je izlizana ona priča o susjedovoj kravi, u Bosni i Hercegovini, ovako zatrovanoj tvorevini u kojoj uživaju samo još oni koji truju, jedino i vrijede izlizane priče. Naravno, da nitko na jugu zemlje ne brine za 300 radnih mjesta u Prijedoru, kao što ni tih 300 ne može brinuti za mostarskih 900 života. Jer to su i jednima i drugima izlizane priče dok su tužnim brojkama potvrda da tužna sudbina i tužnija budućnost poklapaju ovu zemlju. No, jadno je i žalosno da velikomudaši s lažnih profila i zanesenjaci pod pravim imenom i prezimenom likuju jer će njihovi sugrađani ostati bez posla, njihove obitelji s puno manje primanja a dio zemlje sakatiji, siromašniji i jadniji.

Najizlizanija je ona priča o tome kako netko tamo negdje želi dobro ovoj zemlji. A da netko tamo negdje to upravo i želi ne bi se pustila vijest o tome kako su bivši pripadnici bivše Armije BiH spremni pošamarati radnike Aluminija jer blokiraju promet.

Da tamo negdje netko brine o ovoj zemlji u što se kune i zašto uzima veliki keš, reagirao bi pa bi osuo po medijima koji su plasirali takvu vijest dovodeći još jedan naš rub na rub sukoba samo zbog likovanja da je nekom drugom loše.

Da netko želi dobro ovoj zemlji ne bi dopustio nabrijane tipkače da lijepe mete po komentarima i da slave propast jedne karike u Mostaru koja će oslabjeti sve druge karike u BiH. Jer, ako ničim, u ovoj zemlji povezani smo jadom. I to nam je najčvršća poveznica.

Svršavali su mediji i zaluđena publika sjevernije od mjesta prosvjeda radnika Aluminija gdje su trebali pasti šamari, na sve vijesti o tome kako se galami pred zgradom u kojoj stoluje jedna od politika. Sveli su ozbiljnu ekonomsku priču na jeftino političko navijanje da lider HDZ-a padne i da bude kriv za sve. Naravno, samo naivni mogu povjerovati da čelni čovjek HNS-a i HDZ-a BiH nije znao što se događa u poduzeću. No, samo naivni isto tako mogu povjerovati u prozirna navijanja da mora pasti samo jedan čovjek. I da mu je to jedina, njemu najbolja, obrana.

Od padanja, to svi znamo, nema ništa. Baš kao što nema boljitka ovoj zemlji u kojoj krvavih očiju jedni uživaju u propasti drugih kao da nismo isprepleteni tisućama pupčanih vrpci jada i žalosti koje živimo.

Neshvatljiva je ofenziva u pogrešnom smjeru kojom se željelo prikazati kako Aluminij ima samo jednu lošu točku. Puno je ruku u džepovima i puno je očiju upereno u hladnoću koja izbija iz pogona na mostarskom ćelopeku. Te oči teško da će nahraniti priče o izvlačenju novca koji do sada zbrojen nije dosegnuo milijun. A izvlačili su se, rečeno je, milijuni. Jadno je i žalosno da nitko u ovoj priči, ni prozivači ni prozvani, ne žele pogledati sebi u oči. Ali i u džepove. Bilo bi im sve jasnije.

Zato he tu zločestoća koja se sakrila pod naslovima i pod tekstovima, u prozorčićima društvenih mreža u kojima mladeži i mladosti traže smisao i upražnjavaju ljubav prema odabranima. Pokazala je, po tko zna koji put, kako sa života, po tko zna koji put, okrećemo priče na mlinove. A ne melju ti mlinovi ništa hranjivo, tek bljutave splačine ljepljive politike koja, naravno, uživa u nasjedanjima i hrani sebe.

Okidač je to bio, a nije da nama treba okidača, za nove istupe i riječi koje bi se, u nekom normalnom svijetu birale. Neformiranje vlasti, zastoji koji se nikada nisu ni micali, izborni zakon, granica, tuđi mostovi kojih mi nemamo i krupnije i sitnije narezani slučajevi neslaganja, načeli su nova šiljila za olovke. Ne bira se, baš poput mostarskih šamara, ništa bez obzira što bi to našiljeno branjenje vječno klimave države moglo skupo koštati zemlju koja nikad ničim nema platiti osim krvlju svojih paćenika.

I uspije to tako svaki put kad netko zagalami i kad se uhvati za džep pa za glavu, da zločestoća, to jedino pravilo komunikacije kod nas, skrene pogled s pravog pitanja. Uspije to, ne smije da ne uspije, svaki put kad netko želi znati gdje je nestao novac.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.