Veliki znaju da za njih neće biti rata

''Bio sam siguran da neće biti rata ni kada se prethodni dogodio. Danas sam puno sigurniji da ga neće biti'', izjavio je pomalo nespretno predsjednik HDZ-a BiH i hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović ostavivši zbunjene one koji su pročitali njegove riječi.

Nismo, dakle, sigurni nakon Čovićeve sigurnosti hoće li biti rata ili ne. Jer, ako je suditi po njegovu osjećaju iz devedesetih, njegova sigurnost je nesigurna pa bi moglo uskoro i zapucati.

No, šalu i Čovićevu nespretnost na stranu, previše se nešto novim ratom pune usta govornika. Puno više nego što su se punila starim ratovima u ovom nemirnom miru. Svako malo, neka usijana glava koja ima ulogu nekakvog govornika i koja si daje za pravo biti propovjednik i solitelj naših izranjenih glava, spomene rat i spremnost nekoga da napadne i nekoga da se brani.

Zanimljivo je i žalosno što potom neki veći govornici ne osuđuju sol na ranama i podgrijavanje ionako nedovoljno slegnute mržnje nego i oni svim silama zazvekću jezikom i zagalame kako će se braniti ako netko tamo nešto bude priprijetio.

Potom imamo seriju rafala komentatora punih muda koja se griju u bjelosvjetskim daljinama i koja nasjednu plitko na ratničke usklike. S druge strane, domaća publika ne plješće nego trlja glave misleći kako je dobila još jednu stvar na ljestvici onih koje će, sve očitije, prevagnuti na stranu odlaska iz ove izmrcvarene i nepodijeljene vukojebine.

Dijaspora će se tako, još jednom, vratiti kako bi branila mit o ovim prostorima, a domaći će se, barem oni pametniji i razboritiji, pretvoriti u dezertere i zauvijek navući bijes onih koje upravo nekadašnji dezerteri junače za novi rat.

Jer, niti jedno stado ne smije zaboraviti da je ispalo da se ratovalo za njihove ideale i da ništa protekli rat nije donio dobro osim možda Srbima granicu Srpske. Sve ostalo ispalo je uzalud prolivena krv jer niti jednom iskrvarenom nije bolje. Bolje je samo junacima što su izdaleka gledali naša puškaranja, uvjeravajući se da rata nema ni kad se događa jer su imali pametnijeg i poslovnijeg posla od ispaljivanja metaka, branjenja, napadanja, ubijanja i osvećivanja. I sve ostalo je u njihovim džepovima.

Danas opet galame o ratu i danas su opet sigurni da će učiniti isto što i devedesetih ako rata bude. A sigurni su danas, kao i onda, da ga neće biti za njih.