U ladicama nerad
Koliko je to glatko i normalno, kolega novinar i ja nismo se mogli sjetiti je li ono nedavno opaljen po džepu tužitelj ili je kažnjena neka tužiteljica zbog zadržavanja nekog predmeta ratnih zločina u ladici ometajući tako proces, istragu, pravdu... Toliko se takvih slučaja nakupilo da čovjek više ne zna koliko je tko u tim uredima kriv, a koliko tek prostrt gol na uredskom stolu.
Kod nas je, dakle, sasvim normalno da tamo netko, dovoljno moćan ili dovoljno poduprt, stane na put pravdi i da za to bude kažnjen vađenjem nekoliko novčanica na nekoliko mjeseci iz pristojno punog džepa. Sasvim je potom normalno da se to zaboravi pa da se taj netko nastavi igrati s dokumentima u ladicama i da zauvijek zaustavi neki proces.
Friški je primjer komesar policije Kantona Sarajevo Vahid Ćosić kojem će plaća biti srezana za 30 posto u sljedećih pola godine ''zbog davanja netočnih podataka te prikrivanja činjenica o načinu izvršenja službenih zadataka''.
Visokorangirani policajac tako je stao na stranu onih protiv kojih se njegove kolege bore te u poduži red onih koje nije briga za ispravnim radom jer su svjesni da kazna u zemlji gdje je običnim smrtnicima življenje kazna ne postoji.
Dok nedovoljno iskukani narod kuka nad tisućama nepravdi, od najsitnije do najkrupnije razine, dok svjedočimo kako ljudi i po desetak godina pišu svaki dan pismo javnosti o tome kako su prevareni, ili čitamo kako se netko godinama bori s nižim sudovima da uvaže presudu (naj)viših, crne brojke nastavljaju se nizati.
Tako je nedavno objavljeno kako je službeno utvrđeno da se trećina svih disciplinskih postupaka koji se vode protiv sudaca i tužitelja u BiH odnosi na njihovo namjerno odugovlačenje postupaka. Onaj tko je računao, izračunao je da na svakog suca i tužitelja dođe po jedna pritužba. Toliko o silnim zakletvama za pravdu protiv nepravde.
S druge strane, za one neiskukane, odugovlačenja nema. Sve što stiže u ladice mora se obaviti na vrijeme. U protivnom, ljudi ispruženi u uredima, brzinom munje šalju opomene, tužbe i naredbe za isključenjem...
Kazne, dakle postoje. Samo što su kazne za odabrane takve da nije strašno ni namjerno griješiti. Jer rijetko ćete čuti da je namjernim grešnicima netko brzinom munje isključio posao. Nije li to onda potvrda, u zemlji izlizanih riječi, one izlizane da oni stvarno mogu raditi što hoće?
