Treba nam rezervni sastav mozgova

Vlada Federacije BiH odlučila je kako neće odvajati od svojih pregladnih usta i predubokih džepova novac za liječenje bolesne djece. Posvađana kad im paše, pomirena kad se dijeli novac, Vlada je odlučila da novca za našu djecu nema. Za njihovu ga, naravno, ima dovoljno. I previše.

Novca nema, ili ga se barem ne zna i neće utrošiti, na projekte koji bi ovu zemlju, ili da smanjimo ''trošak'', entitet koji se hvali da je veći, učinili normalnijim mjestom za život. Čekajući famoznu 4G mrežu, koja ako je aktivirate blokira sve pozive jer netko još nije spojio nešto kako treba, nismo dočekali ceste, vodovode, a neki godine Gospodnje 2019. ni struju.

Nismo dočekali ni barem sitniš iz džepa koje mi punimo da liječimo djecu. Zato će novca biti, i ne smije ga zafaliti, za formiranje rezervnog sastava policije kako bi se odgovorilo rezervnom sastavu drugog entiteta, posprdno i iskompleksirano  nazivanim manjim. Time su, oni što se kunu u naše bolje puteve, s obje strane entitetskih granica, prosipaju proeuropske stavove i zagovaraju slobode držeći nas u okovima, pokazali da je jedini put kojim nas znaju voditi, put u propast.

Zaboravili smo već ubojicu Edina Gačića i neusklađenost policijskih snaga. Zaboravili smo policajca kojeg policija treba nositi na duši jer je, ako je vjerovati jednom MUP-u, drugi MUP zanemario upozorenja. Naravno, zaboravili smo i da nitko zbog toga nije stao pred javnost, onu javnost, jadnu i izmorenu, koja plaća te MUP-ove i zaštitnike naših života.

Zaboravili smo i da policija pomalo zaboravlja ubijene policajce u Sarajevu i da možda netko tamo štiti opet tamo nekoga, malo većega, malo jačega. Zaboravili smo da policije, kojima, kažu, treba rezerva, ne vide i ne smiju vidjeti velike ribe niti zagalamiti da presveto pravosuđe, koje je mala ribica u akvariju političkih pirana, ne čini ništa da se kazne oni što se ulove. Ako se ulove bez naredbe i osvete političkih protivnika. Zaboravili smo da se policija sumnjiči za ubojstvo mladića u Banja Luci i da ubojstvo maloljetnika u Mostaru nema nikakvog odgovora. Zaboravili smo jer nam je zveketanje ponovno zaokupilo i veliki rezervni mozak.

Ali, u svemu tome, odjednom nam trebaju rezervni sastavi da bi se oni dogovaraši po potrebi obranili od dušmana koji im, vidljivi i nevidljivi, dolaze u snove i koji će jedino ako zapucaju skriti svu aljkavost, nemar i silna trpanja u džepove koja drugačije ne bi sakrili.

Očito je da ni u većem ni u manjem entitetu, a koji bi se trebali posramiti pred glumljenjem veličina, nema drugačijih ideja od one stare, provjerene da se opet popucamo.

Zato bi nama, umjesto rezervnih sastava policije, trebao rezervni sastav mozgova i onih koji se trenutno prave da razmišljaju, i onih koji se prave da ih slušaju i razumiju.

To što su umišljeni mozgovi i galamdžije zazveketali opet oružjem, zatresli sićušnom alatkom za zapišavanje terena i nategli mlohave mišiće da se brane jedni od drugih, samo je pokazatelj do kud se mogu razvući njihove moždane vijuge.

Osuđeni jedni na druge, osuđeni na dijeljenje vlasti i fotelja – a to im sigurno najteže pada – nemaju mozga, ali imaju mudašca da napaćenim narodima ove vukojebine još jednom pokažu da ne znaju voditi resore osim u svoje džepove i zemlju u novo propadanje.

Srećom, ako već nemamo rezervnih mozgova, imamo rezervnih destinacija o kojima svatko normalan razmišlja dok mlohavci, punih džepova, opet ukrućuju da nas pobiju. Sebe nikako.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.