Prijestupna neovisnost i svakodnevna ovisnost
Kao i bezbroj stvari u BiH zabilježenih na kalendaru, i Dan neovisnosti, pogodna je platforma za natezanje i očitavanje lekcija. Dio države tako slavi i proziva sve druge zbog mržnje, drugi dio slavi jer se datum zgodno poklopio s mogućnošću produženog vikenda, a treći dio uporno glumi rad na taj dan.
Četvrti dio države, no ne i najmanje bitan, za vrijeme njihova praznikovanja stvarno radi i omogućuje svima njima da, u kravatama, sa spoznajom da već sljedećeg dana nakon praznika na račun sjedaju masne cifre patriotizma, prosipaju pamet o praznikovanju.
A nema, budimo iskreni, što slaviti Bosna i Hercegovina. I prije te prijestupne referendumske godine, kroz povijest je imala samo patnju, krvlju natopljenu zamlju i mržnjom pozabijane ograde oko torova, i ovisnija je nego ikada prije.
Dok se natežu dobro plaćeni foteljaši oko količine patriotizma u svojim venama, međunarodni kreditori trljaju ruke pred potpis za novo zaduženje. Milijardu KM bit će još jedan dokaz o neovisnosti BiH, koji će se pokušati staviti u sjenu galame kako oni u foteljama rade za bolju budućnost naše djece. Te zlatne mladosti, koja se rađa sve dužnija, a kojoj ta ista neovisna zemlja doplatke daje kao najvećim neprijateljima. Jer, više su novca patrioti oprali sa svojim neprijateljima u ratu, nego što ih svojoj djeci daju u miru.
Ni n od neovisnosti nema ova zemlja sve dok joj dežurni patrioti, što bi i majku prodali za mandat, pa oca za sljedeći, plaču svakog prvog u ožujku kako netko tamo želi učiniti prolaznom ovu zemlju. A sami se ponašaju kao da sve prolazi osim urastanja fotelje u njihovo dupe.
Nema n od neovisnosti zemlja, koja ne može nahraniti svoja stada hranom, a može ih nadojiti mržnjom. Nema neovisnosti tamo gdje se ovisi o dobroj volji njih nekoliko, koji se natežu samo da bi što dulje potrajao reformski put jer bi, recimo, reforma pravosuđa, skinula njihove kravate i pretvorila ih u omče za sva nedjela što su ih, u ime patriotizma, počinili za svoje džepove i džepove svoje nezadužene djece.
Nema neovisnosti zemlja u kojoj se razvlače ti nedokazive istine, uče tri povijesti iz usta nenaučenih profesora povijesti i tri jezika u kojoj ni jedne, ni druge, ni treće galamdžije ne znaju prave razlike i prava bogatstva razlika tih jezika. Nema neovisnosti zemlja kojoj je netko drugi nacrtao zastavu i pustio nas da se godinama nakon toga mislimo kako ju treba okrenuti dok zviždukamo pjesmu bez himne. Jer, budimo iskreni, ni žuti trokut ni nepamtljiva melodija nikome ništa ne znače. Osim što su nekome oružje da proziva za mržnju.
Nije neovisna zemlja u kojoj antifašisti pjene do fašizma, u kojoj ljevica maše desnicom i u kojoj se istina iznosi samo protiv onih drugih. Nije neovisna zemlja u kojoj se, dok se traže turisti za svemir, zatucano natežemo tko je postojao prije na ovim prostorima i čiji je bog jedini bog. Nije neovisna zemlja u kojoj se napomene na eho oružja svaki put kad se spomene neki praznik. Jer neovisna BiH slavi samo Novu godinu, da lakše broji izgubljeno vrijeme, i Praznik rada u zemlji neradnika.
Prijestupna je bila godina kad se referemdumalo o neovisnosti. Ne bi bilo loše kad bi se i Dan neovisnosti slavio svake četiri godine. Manje bi se barem podsjećali na to kako nam život prolazi u mjerenju patriotizma u njihovom neovisnim venama.
