Prepravljanje roka trajanja države

Ne prođe niti jedan dan u BiH, pa čak ni kad je vrijeme godišnjih odmora, pogotovo onih ljetnih kad svo političarenje zamre, da se ne iskoristi za političko prepucavanje. I ne mora to biti nikakvo dubokoumlje, a njega u BiH nema od samog početka, nego se politički rat vodi tako samo da nije kako drugi kaže. Još nam je, valjda, u tom prepucavanju ostala netaknuta boja meteoalarma pa da se strane pokače oko ispravnosti boje.

Godinama već slušamo, a posljednjih mjeseci utvrđujemo gradivo, kako ne smije biti predizborne kampanje prije nego što ona službeno i zakonski krene i da se mora raditi na narodu obećanim i strancima potpisanim reformama. A onda se raspali po gradivu i uposli se sva mašinerija da se drugome pokaže kako će na nož biti dočekano sve što on kaže, a narodima kako se brani i brine za njega.

U međuvremenu, u tek kratkim predasima od priopćenja i bockanja između redaka, čujemo izlizano pojašnjenje kako koalicija na ovoj ili onoj razini ustvari i ne postoji od samoga početka, nego da je, eto, nastala iz nužde i da su jedni očekivali o drugih više od noža zabijenog u leđa.

Istresu se kutije, poslože se glasovi kad nitko ne gleda i zasjednu timovi četverogodišnjih trošača mandata. Dogovore se područja na kojem tko može balahati i drmati onako kako mu politika što brani narod i interese dozvoljava, a onda se prvom prilikom opali po koalicijskom partneru i po svim tvrdnjama pri koalicijskim rukovanjima.

Izmrcvareni glasači, na koje nitko više ne misli nakon rukovanja, namještaju se na gledanje još jednog kazališta u kući. Neki iz udobnih radnih mjesta po zaslugama i izbornih bitaka i pripremanja terena, neki iz jednakog ili malo goreg jada običnog života u BiH.

U početku svi odmahuju rukom govoreći kako su znali da će i ovaj put biti isto kao i prošli, a onda se nakon koalicijskog preslagivanja pozicija, pomalo griju u prepucavačkoj vodi, poput žaba u eksperimentu, dok se u potpunosti ne skuhaju za novi ciklus u kojem je najvažnije da samo nije onako kako je drugi rekao. Ali bez kreketa.

Ulovljeni u vrtlog aktivnosti da se vječito, uz šuplje priče o radu na boljem sutra, sjedi na pozicijama s kojih će se moći galamiti u zaštitu svojih i punjenje vlastitih džepova, glasači u ovoj zemlji uporno gledaju reprize, a neriješeni problemi, s puno jednostavnih odgovora, naoštre se za novi cirkus. Bio on vladavina ili borba za vlašću jer držači naše budućnosti jednako smiješno se bore za fotelje kako i rješavaju naše probleme.

A sve bi se moglo, ali samo da nije onako kako kaže onaj drugi, na kojeg smo osuđeni da smo pored njega. I tako svaki dan u zemlji u kojoj se svi kunu kako neće u kampanju prije vremena i kako će sve riješiti u roku. I sve tako dok stvarni rok trajanja ove zemlje, često prepravljan, ne istekne.