Preklapanje mostarske (pred)haustorske nadležnosti

Preklapanje nadležnosti jedan je od najčešćih alibija za nerad u našoj zemlji. Nebitno je o kojoj se razini radi, uvijek će se pronaći netko tko će zagalamiti kako mu se netko miješa u nadležnost a onda će sve završiti na neradu. Jer, što bi onaj kome su se umiješali u posao radio i što bi onaj koji se umiješao radio nešto što ne bi trebao? I tako nastanu sve rupe u šupljikavoj Bosni i Hercegovini.

Nekad davno pisao sam, a nije da se išta od tada promijenilo, o preklapanju nadležnosti u mojoj zgradi. Prizemlje vjeruje da mu se ne preklapaju nadležnosti s onima s drugog kata. Oni s trećega odlučili su da ih se ništa i ne pita i sve su nadležnosti prebacili na katove ispod. Mi s prvoga našli smo se tako između dvije, tri vatre i preklapanja nadležnosti. A sve o čemu se radilo je čišćenje haustora.

Tada nismo imali, a nemamo ni danas, ''ženu koja čisti ulaz'', jer navodno ''nitko neće da čisti ni za pare''. Mi, s prvog kata, najmlađi po godinama i po stanarskom stažu, tvrdimo da je nemoguće da netko ne želi zaraditi nešto u ovakvim vremenima, pa i tako neslavnim poslom kao što je čišćenje nečijeg stubišta. Drugi i treći kat tvrde da nitko ne želi. Prizemlje se u tu priču ne petlja jer njihov dio stubišta je najkraći i možda bi i plaćali čišćenje ako bi se nekako na račun stavila kratkoća njihova dijela.

Problem s čišćenjem zadaje i činjenica da na ostakljenom stubištu, na svakom katu fali po jedno staklo, pa se s vjetrovima u zgradu useli lišće, papiri od sendviča neodgojene djece i jeftine kese izrabljivačkih trgovaca. Ako se ne zapletu u drvored ispred zgrade. Problem je što su i ta stakla zajednička. Prizemlju su prioritet vrata jer imaju doticaj samo s njima, drugom i trećem katu prozori, a nama s prvoga i jedno i drugo, pa predlažemo da se pokrpaju prozori nailazeći opet na problem s računicom koliko kome pripada kojeg prozora.

U haustorskom kaosu ovi s trećega kata, zbog svojih godina, rekli su kako će pristati na sve. Ovi s drugog govorili su kako svatko treba čistiti stubište. Oni s prizemlja tvrdili su da je njima najbliže do vrata, da najmanje prljaju i da se skoro nikad ne penju do prvog i drugog i da ne vide razloga da se pružaju toliko visoko. Mi s prvog, ostali smo između dvije vatre želeći čistiti kao da smo i na drugom i na trećem pa smo se željeli pružiti i na ono ispred. No, onda su se toliko pobrkale naše nadležnosti da počisti kako kome padne na pamet i kako se kome da pružiti.

I dok se unutar nedefiniranih zidova miješaju nadležnosti i dobrosusjedski inat, i vani se vidi kako petljanje zapetljava stvar. Naime, pred zgradom bi mogao biti uređen pristojan park. Kao, uostalom, i ispred većine mostarskih zgrada. Osim, naravno, onih nanovo nasađenih zgrada s bezidejno popločanim dvorištima, kojima jedinu zelenu površinu čine one travke izbile ispod nemarno postavljenih pločnika.

U tom zamalo parku smjestio se i ograđen prostor za kontejnere i smeće. No, pomiješale su se nadležnosti u Parkovima, pa ovi s prvog kata ne znaju jesu li oni s drugog kata tu zamislili park ili su oni iz prizemlja tu odlučili (p)ostaviti deponiju.

Tako je sad na jednom mjestu mini džungla i mini deponija kao spomenik preklopljenim nadležnostima u Parkovima i inaćenju onih koji kose na one koji kupe i metu. I obrnuto.

Mi stanari, izmoreni haustorskim nadležnostima, ne planiramo se miješati u nadležnosti onih koji nam svaki mjesec u sandučiće ubacuju račun za čistoću koje nema. Do tada, nesposobni i nejaki da riješimo nadležnosti u haustoru tek se pružimo da bacimo smeće u kontejner ili što bliže njemu. Ne dajući savjesti da se miješa u nadležnosti. I naše i njihove. Ionako smo isprani da postoje važnije nadležnosti od normalnog života pa iako pred njim stajalo i obično smeće.