Glupost i Špirićeve sisice

Nagledali smo se svega i svačega na našim ekranima s kojih vrišti neviđena povitljivost i neobjašnjivi bezobrazluk, ali sisato izdanje Nikole Špirića pokazalo je samo koliko smo otupjeli da nam mogu servirati i sirove krumpire.

Kao da nam žele, ohlađenima na normalan život, podignuti temperaturu pa da, poput kakvog školarca, izostanemo još koji školski sat, odnosno još jednu (pred)izbornu godinu iz svoga života.

Zavalio se tako nekadašnji ministar financija, sadašnji poslanik po svojim krumpirima kod Drvara. Pokazao je svoj goli torzo, koji obećava neka bolja vremena. Barem s nebesa. Sa zemlje, zbog njega i bogova sličnih njemu, uskoro no vremena neće biti. Ali bit će barem krumpira. Bez mesa.

Kaže Špirić kako ga ne zanimaju puno govorkanja sa strane i ismijavanja na društvenim mrežama.

''Nikad ljudi neće da prihvate onako kakve su stvari. Poenta je tu bila na krumpiru i na tome da se ljudi mogu baviti korisnim stvarima'', rekao je Špirić nespretno priznavši da mu je polugolo valjanje po plodovima drvarske zemlje korisnije zanimanje od njegova političarenja.

Kaže kako nije bilo riječi o predizbornom naslikavanju nego da je sve bilo slučajno.

"Nije tu bila kamera RTRS-a, nego su ljudi koji su radili tu slikali i poslali. To je slučajni uzorak, ali je priča između ove kakofonije, da ljudi mogu da se bave poslom na svojim imanjima, da proizvode i da žive od toga umjesto da se bave glupostima", izjavio je Špirić.

Istina, bavljenje Špirićem, njegovim poprsjem i urodom njegove zemlje je glupost. Ima ova zemlja pametnijih stvari. No, teško je prijeći preko činjenice da kažnjeni javni servis izabere baš Špirića za model uspješnog poljoprivrednika. Jer on se poljoprivredom, jednako, čini se, kao i politikom, bavi iz zajebancije.

Teško bi javni servis mogao pronaći zadovoljnog poljoprivrednika. Mogao bi pronaći još nekog koji se valja po krumpirima, ali od jada i ne od dokazivanja onako kako se Špirić relaksira od zastupničkog i profesorskog posla valjajući se po urodu koji mu ne bi naštetio životu i džepu i da nije rodio.

Stoka samo, pokazao nam je Špirić, jer ne znamo uživati, jer ne proizvodimo, jer nemamo imanja i jer ne živimo od svog rada. Živimo, smatra Špirić, glup život kad ga trošimo na njega i njemu slične.

Samo on, nekadašnji ministar, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, fakultetski profesor i rekreativni poljoprivrednik zna kako trošiti vrijeme. Pokazao je to radeći istodobno i kao ministar i kao profesor, klonirajući se kako bi u isto vrijeme na dva mjesta radio dva različita posla.

Oni što se bave glupostima, Špirićevim sisicama i valjanjem po krumpiru ne mogu niti jednim.