Razglednica iz Lukomira: Kad prirodu zasjeni smeće
Bosna i Hercegovina svoje ime gradi na prirodnim ljepotama i oazama te nastoji privući što veći broj turista i zaljubljenika u prirodu. Ono što ih dočeka, daleko je od obećanog.
Smeće i otpad na svakom koraku prava su slika BiH, koju nesmotreno šaljemo u svijet.
Uvjerili smo se u to u nedjelju kada nas je na 1.460 metara nadmorske visine u 'posljednjem pravom bosanskom selu' dočekalo razbacano smeće.
Naime, vikend smo iskoristili za posjet Lukomiru, najvišem naseljenom mjestu u BiH i, moramo priznati, očekivanja su bila velika.
Tužan prizor
Očaravajuće fotografije objavljene na društvenim mrežama, kućice, ovce i zapanjujuća priroda nagnali su nas na priključivanje izletu koji je u nedjelju iz Mostara organizirao HPD Prenj 1933 Mostar.
I zaista, priroda nije razočarala, ali ljudi jesu. Našu skupinu, kao i sve koji su se u nedjelju zatekli na Lukomiru, dočekalo je razbacano smeće, kao i nesnosan smrad.
Podsjetnik je to za sve koji su do Lukomira stigli planinareći obroncima Bjelašnice ili vožnjom terencom na ekološki problem BiH. Nakon tri sata hoda predivnom prirodom u kojoj nismo uočili ni najmanji papirić dočekao nas je tužan prizor.
Posebno iznenađeni bili su turisti iz Njemačke i Belgije koji su umjesto prekrasne prirode fotografirali smeće. Bilo je nemoguće ne primijetiti njihov šok.
I nije da u Njemačkoj ili Belgiji nisu vidjeli smeće, nego nisu mogli skriti iznenađenost činjenicom da u biseru prirode moraju preskakati smeće. Fotografije su to i uspomene koje će turisti iz BiH ponijeti u svoje domovine i prepričati svojim prijateljima.
Nije iznimka
Vole se građani BiH hvaliti prirodnim ljepotama i prirodom kakve nema nigdje drugo. Opravdano, subjektivno bismo rekli. No, činjenice su nešto drugo. Prljava izletišta, plaže, rijeke i građani koji smeće bacaju u obližnju šumu i livadu naša su realnost.
Volimo za sebe kazati i kako smo dobro domaćini. Postavlja se pitanje, kakav je domaćin onaj koji gosta dočeka u prljavoj kući? Sve pite, ćevapi i hurmašice svijeta neće nas oprati kod turista koji iz naše države nose uspomene na smeće i prljavštinu.
I voljeli bismo kada bi nedjeljni prizor na Lukomiru bio iznimka, ali koliko god se lagali znamo da to nije slučaj. Prljavština je naša realnost, iako je ignoriramo. I nisu nam potrebni stranci kako bi nam na to ukazali.
U želji za turistima i novcem koji oni donose, zaboravili smo da prvo moramo imati što ponuditi. Kako sada stvari stoje, BiH ne da ne napreduje nego uništava i ono što ima.
Prirodne ljepote naš su najveći su adut, no samo je pitanje vremena kada će se uz 'prirodna oaza' BiH dodati i epitet 'prljava'.
